Džekin oproštaj od reprezentacije i poruka koja je podsjetila na jednu posebnu generaciju
Vijest da će Edin Džeko 2. oktobra protiv Švedske odigrati svoju posljednju utakmicu u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine odjeknula je snažno među navijačima, sportskim radnicima i bivšim saigračima. Nakon gotovo dvije decenije nastupa za državni tim, 151 utakmice i 73 gola, završava se jedno od najvažnijih poglavlja u historiji bh. fudbala.
Džeko je tokom svih tih godina postao mnogo više od kapitena i strijelca: bio je simbol kontinuiteta, liderstva i profesionalizma u periodu kada je reprezentacija prolazila kroz brojne uspone i padove.
Njegova objava o oproštaju izazvala je veliki val emocija jer se radi o igraču koji je za Bosnu i Hercegovinu davao maksimum u gotovo svakom nastupu. U zemlji u kojoj fudbal često ima daleko šire društveno značenje od same igre, Džekin odlazak iz nacionalnog tima nije samo sportska vijest, već trenutak koji označava kraj jedne epohe. Za mnoge navijače, njegov dres bio je podsjetnik na vrijeme kada je bh.
reprezentacija prvi put došla do velikih međunarodnih takmičenja i kada su Zmajevi počeli dobijati prepoznatljivo lice na evropskoj sceni.
Među brojnim reakcijama posebno se izdvojila poruka Zvjezdana Misimovića, čovjeka s kojim je Džeko dijelio svlačionicu i niz nezaboravnih utakmica. Misimović je ispod Džekine objave ostavio kratku poruku: “The one and only.” Iako sastavljena od svega četiri riječi, ova reakcija nosi snažnu simboliku, jer dolazi od bivšeg saigrača koji je s Džekom dijelio najveće trenutke jedne izuzetno važne generacije bosanskohercegovačkog fudbala.
U takvim porukama često je više emocije nego u dugim govorima, a upravo to je ovdje i bio slučaj.
Džeko i Misimović nisu bili povezani samo reprezentativnim nastupima. Njihova zajednička priča ima i klupsku dimenziju, koja je ostala duboko urezana u pamćenje ljubitelja fudbala. U dresu Wolfsburga, zajedno s Grafiteom, bili su dio ekipe koja je u sezoni 2008/09. napravila jedno od najvećih iznenađenja u modernom njemačkom fudbalu i osvojila titulu prvaka Bundeslige.
Taj uspjeh i danas se spominje kao primjer kako se u fudbalu, uz pravi balans talenta, discipline i samopouzdanja, može stići do historijskog rezultata.
Te sezone, Misimović je bio mozak ekipe, fudbaler koji je kreirao igru, otvarao prostor i pronalazio rješenja u posljednjoj trećini terena. Džeko je, s druge strane, bio napadačka sila koja je mijenjala tok utakmica golovima, pokretljivošću i osjećajem za prostor. Njihova saradnja bila je gotovo idealna: jedan je znao gdje i kada poslati loptu, drugi kako da je pretvori u pogodak.
Zbog toga su mnogi navijači Wolfsburga, ali i Bosne i Hercegovine, tu sezonu doživjeli kao dokaz da fudbaleri s naših prostora mogu biti ključni protagonisti i na najvećoj evropskoj sceni.

Generacija koja je promijenila pogled na bh. fudbal
Priča o Džeki i Misimoviću ne može se posmatrati samo kroz brojke i trofeje. Ona predstavlja i širu sliku jedne generacije koja je promijenila način na koji se Bosna i Hercegovina doživljava u međunarodnom fudbalu. Njih dvojica, zajedno s nizom drugih igrača, pomogli su da reprezentacija postane ozbiljan takmac, a ne samo simpatičan autsajder. Upravo zbog toga njihova imena i danas imaju gotovo kultni status među navijačima.
Misimović je i ranije javno govorio o Džeki s velikim poštovanjem, a u jednom intervjuu ga je opisao kao najboljeg igrača u historiji Bosne i Hercegovine. Takve ocjene od bivših saigrača imaju posebnu težinu, jer dolaze od ljudi koji su iz blizine svjedočili njegovom razvoju, karakteru i profesionalnom pristupu.
Kada neko poput Misimovića, koji je i sam ostavio dubok trag u reprezentaciji, govori o Džeki na taj način, to dodatno potvrđuje koliko je Dijamant bio važan za tim, ali i za cijeli bh. fudbal.
Važno je naglasiti da Džekina reprezentativna karijera nije obilježena samo golovima i rekordima, već i činjenicom da je godinama nosio ogroman teret očekivanja. Kao najpoznatije lice bh. fudbala, bio je pod stalnim pritiskom javnosti, medija i navijača. Ipak, uprkos tome, ostao je dosljedan i prisutan, često i u trenucima kada je reprezentacija prolazila kroz slabije rezultate. Upravo ta postojanost čini njegov doprinos još većim.
U tom smislu, oproštaj od reprezentacije nije samo emotivan trenutak za jednog igrača, nego i prilika da se podsjeti na put koji je bosanskohercegovački fudbal prešao u posljednjih dvadesetak godina. Od perioda kada je svaki uspjeh bio ravan čudu do faze u kojoj se od reprezentacije očekivalo da bude redovan učesnik velikih takmičenja, Džeko je bio prisutan gotovo na svakom koraku tog puta.
Njegov utjecaj nije se mjerio samo golovima, već i osjećajem sigurnosti koji je davao ekipi i navijačima.
Poruka od nekoliko riječi kao sažetak jedne velike priče
U vremenu kada se mnogi javni oproštaji pretvaraju u duge i često formalne objave, Misimovićeva kratka poruka odjeknula je upravo zato što je bila jednostavna i iskrena. “The one and only” nije samo prijateljski komentar, nego i svojevrsno priznanje da je Džeko ostavio neizbrisiv trag.
Za one koji su pratili njihovu zajedničku karijeru, ta poruka vraća sjećanja na duele, asistencije, golove i slavlje koje je Bosna i Hercegovina rijetko imala priliku doživjeti na tako velikoj sceni.
Ovakvi trenutci podsjećaju koliko je fudbal više od rezultata. On je i mreža odnosa, povjerenja i zajedničkih uspomena koje ostaju i nakon završetka karijere. Zato reakcija Zvjezdana Misimovića ima posebnu vrijednost: ona potvrđuje da Džeko nije bio samo vrhunski napadač, nego i igrač koji je ostavljao snažan utisak na saigrače. U profesionalnom sportu, gdje su karijere često kratke i prolazne, takva vrsta poštovanja predstavlja možda i najvažnije priznanje.
Kako se bliži 2. oktobar i susret protiv Švedske, jasno je da će taj meč imati mnogo veći značaj od obične utakmice Lige nacija. Biće to večer oproštaja, zahvalnosti i sjećanja, ali i prilika da publika još jednom pozdravi čovjeka koji je obilježio jednu generaciju. Edin Džeko odlazi iz reprezentacije kao najbolji strijelac, rekorder po broju nastupa i jedan od najvažnijih sportista koje je Bosna i Hercegovina ikada imala.
A poruka zvjezdana Misimovića, iako kratka, ostaje kao elegantan podsjetnik na sve što su zajedno stvorili.












