Ramazan u Bosni i Hercegovini nije uvijek bio isti. Danas su širom Bosne i Hercegovine osvijetljene munare.
U vrijeme iftara poluprazne ulice koje imaju najljepši miris. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ramazani su izgledali mnogo drugačije. Uništene ulice koje su uglavnom mirisale na paljevine i barut, porušene munare…
Zato danas izrazimo posebnu zahvalnost što ovaj mjesec ramazan dočekujemo u miru, sa svim blagodatima.
Ramazana tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u emisiji „Stil života u islamu“ prisjetio se i predsjednik SDA Bakir Izetbegović i njegova supruga, generalna direktorica UKCS-a, Sebija Izetbegović.
Pamte se neke stvari iz rata. Kad je bio prvi ramazan, ljudi nisu imali ništa osim konzervi. Muž jedne domaćice, koja je sjajna kuharica, pozvao je Aliju, mene i Sebiju na iftar, i sve je bilo napravljeno od te konzerve, i burek i sve. Jednog ramazana, kad se otvorio tunel, prvi put smo jeli kokošije meso, i ne znam je li mi ikada nešto bilo tako ukusno, jer smo godinama jeli nemasnu rižu bez začina. Sve je to bilo vrlo neukusno. Otvorio se tunel i onda je došao starinski iftar. Sjećam se tog momenta, mislim da je bila 1993. godina – prisjeća se Izetbegović.
Ramazana tokom agresije prisjetila se i direktorica UKCS-a Sebija Izetbegović. Kaže da se sjeća kada ih je 1994. godine mutevelija pozvao na Iftar. Htjela je ostati kod kuće s majkom i kćerkom, ali su rahmetli predsjednik Alija Izetbegović i njen suprug Bakir insistirali da pođe s njima.
Bakir je tada imao Stojadina. Išli smo putem pored Studentskog doma u Nedžarićima i tada je počela užasna paljba, oni su nas primijetili s četničkih linija. Prvo su nas zasuli svjetlećim mecima, i tada je bilo kao da je svanuo dan, bilo je potpuno nevjerovatno. Onda je počela rafalna paljba i mi u tom haosu i panici nismo primijetili da je auto pogođeno.
Ja sam učila sve što sam znala i samo molila Boga da barem jedno ostane živo, da nam dijete ne ostane siroče, i mislila sam koliko sam glupa da krenem s njima u istom autu, a da dijete ostavimo s mamom. Međutim, živi smo prošli, došli smo kod mutevelije, ja sam bila jedino žensko s njima. Tamo su svi bili u maskirnim uniformama. Bio je to jedan divni iftar. Skroman, ali divan – kaže direktorica UKCS-a.
Navodi da je bila čast sjediti s junacima, s braniocima BiH. Istog događaja sjeća se i predsjednik SDA. Kaže da je nevjerovatno kako čovjek navikne na dešavanja u ratu.
Automobil u kojem je bio Alija prošao je ispred nas, mi smo išli poslije, možda nekih 40 metara, a između je relativno sporo prošao jedan taj roj svjetlećih metaka u visini šajbe, ali čovjeka to ni na koji način nije zabrinulo. Sad da to vidim, sigurno bih se zaprepastio. Nije bilo nikakvog uzbuđenja, jer je sve vrijeme nešto pucalo, pogađalo – kaže Izetbegović.
Lider SDA na kraju emisije uputio je poruku gledaocima o tome kako vidi Bosnu i Hercegovinu gdje je ponosno kazao:
Rahmetli Aliju su pitali zašto Bošnjaci nemaju nacionalni program, zašto nisu definisali neke osnove onoga što hoće, šta neće a Alija je kazao kako nemaju. Sastoji se od tri riječi: država Bosna i Hercegovina. Kvalitetna, dobro organizovana, jaka, zemlja vladavine zakona, jednakih ljudi bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, moderna država – to je Alijin odgovor.
Ja bi se usudio na današnji dan u ramazanu kad se govori o vjeri da podcrtam jednu drugu stvar. Naravno, Alija je upravu. Vezivno tkivo Bosne i Hercegovine su Bošnjaci, da nema Bošnjaka ne znam do kad bi Bosna potrajala a vezivno tkivno unutar Bošnjaka je vjera. Da nema vjere mi bi polako izgubili identitet i rasuli se, ako bi se mi rasuli rasula bi se i zemlja. Izgubili bi ono što su naši preci radili što su držali hiljadu godina. Dakle mi jesmo vjernici i nas je vjera spasila. I dokle god su pune džamije mladih ljudi i dokle god stotine hiljada ljudi posti dobrovoljno, noću se dižu. . . ja nisam zabrinut za ovu zemlju piše Hayat.
