Dvadesepetogodišnji Bakir Kudić je doktor medicine i asistent na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na Katedri za Farmakologiju, Toksikologiju i Kliničku farmakologiju. Diplomirao je u julu ove godine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevo kao najbolji u generaciji i sa prosjekom iznad 9,5 je svrstan u red dobitnika priznanja Zlatna značka UNSA. U toku 2020. i 2021. godine bio je stipendista Konrad Adenauer Fondacije.
Bakir je za portal STUDOMAT otkrio kako mu je stipendija Konrad Adenauer Fondacije donijela novo u životu, govorio je o planovima za budućnost, razlici između studentskog života i života nakon fakulteta, a uputio je i savjet mladima…
Diplomirao si ili studiraš na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Kako si znao da je ovaj fakultet pravi izbor za tebe?
Diplomirao sam u julu ove godine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevo kao najbolji u generaciji, sa prosjekom iznad 9,5 sam svrstan u red dobitnika priznanja Zlatna značka UNSA.
Samo 20% ljudi zna s čim se želi baviti u životu, dok će 8 od 10 ljudi reći da ih više stvari interesuju. Mislim da je strast i interes nešto što se gradi kroz vrijeme. Najbolji način da znate u šta želite da izrastete jeste da pokušate. Na kraju srednje škole sam tražio izazov – Medicinski fakultet u Sarajevu vrijedi kao najbolji, najteži i najveći u BiH, te mi se studij činio kao dobar početak. Dodatno mi se dopadalo što medicina kombinira nauku, tehnologiju i ljudsku interakciju.
Koji su tvoji savjeti za mlade koji žele upisati ovaj fakultet?
Praktičan savjet bi bio da se pripremite za prijemni ispit i da se spemite da posvetite veliki dio vremena u narednih nekoliko godina studiju. Pored velikog znanja koje ćete moći steći, imat ćete i mnogo prilika za ekstrakurikularne aktivnosti, što je dodatni način da dobijete nova iskustva i isprofilirate svoje interese.
Šta ti je Konrad Adenauer Fondacija kao organizacija donijela novo u životu?
KAS je fantastična prilika da upoznate izvrsne ljude iz velikog spektra oblasti. Najveća prednost programa je fantastična zajednica koju KAS stvara, na taj način omogućavajući svakom pojedincu da optimalno napreduje. Dodatno, KAS organizuje razne seminare, radionice i druženja što je izvrsna prilike da učite, te izgradite prijateljstva i napravite čvrste profesionalne veze.
KAS posebno traži stipendiste koji se empatišu sa problemima zajednice i aktivno rade da ih riješe. Kroz razne aktivnosti sam mogao da bolje kristališem probleme u društvu koje je potrebno riješiti i koji je najbolji način da to odradim. Multidisciplinaran pristup definitivno proširuje vidike i pomaže da se problem sagleda iz različitih perspektiva.
Koji su planovi za budućnost?
Planiram ostati značajnim dijelom u akademiji. Trenutni je plan da odradim doktorat, a zatim i specijalizaciju. Želja mi je da gradim poveznicu između laboratorija i bolnice, da kroz istraživanja radim na rješavanju realnih kliničkih problema.
Planiraš li ostati u Bosni i Hercegovini?
U BiH ima puno prostora za napredak, naročito u medicini i nauci. Potrebno je da se više integrišemo u nauci sa zemljama u regionu i sa ostatkom Europe. Mislim da sam potrebniji u BiH nego u bilo kojoj drugoj državi, te da moj doprinos ima mnogo veći društveni značaj u našoj srediti. To je samo dodatni izazov koji sam spreman da savladam.
Razlika između studentskog života i života nakon fakulteta?
Iako sam završio fakultet prije samo tri mjeseca, najznačajnija razlika je da život nakon fakulteta ne slijedi striktni kurikulum, odnosno da svako gradi sam svoje prilike, rijetko je šta definisano. U mom slučaju, tranzicija je bila blaža, s obzirom na to da sam radio i dok sam studirao. Ali svakako velika je prednost da više ne moram da učim stvari koje me ne interesuju.
Šta je tebi tokom studija davalo “krila”? Tvoja motivaciona poruka za studente je…?
Svako treba da ima svoju filozofiju života koja ga motiviše. Htio sam maksimalno da iskoristim prilike koje mi se nude. Odnosno, shvatam to kao emanet koji nosim – moja je odgovornost da dam sve od sebe i da budem neto pozitivan uticaj na ovom svijetu.
Svakom u nekom trenutku bude teško i pita se kako će uspjeti, no, mislim da težina izazova izazovu daje vrijednost. Da li je zaista nešto vrijedno ako svako može to da ostvari?
Akos.ba