Ekonomska kriza uzrokovana koronavirusom ne pravi razliku između bogatih i siromašnih, velikih kompanija ili malih i srednjih poduzeća, iako je kapacitet otpora različit ovisno o veličini mišića, količini svježeg novca u blagajni i dužinom kreditnog aranžmana.

Nogomet, najcjenjenija industrija na planeti, jasan je dokaz snage Covid-19. Klubovi kao što su Barcelona, ​​Atlético de Madrid, Alavés, RCD Espanyol ili Olympique de Lyon već su najavili takozvani socijalni program ERTE za privremeno zapošljavanje za igrače i zaposlenike sa sniženim porimanjima, kao da su firme iz bilo koje druge oblasti.

Pitanje je, osim kad se takmičenja mogu nastaviti, koliko će korona virus utjecati na industriju vrijednu milijarde dolara. Koliko će igrači morati sniziti plaće? Koliko ćete sada platiti za napadača poput Dembeléa, Coutinha, Joaoa Felixa ili Jovića? Hoće li preživjeti oni koji su već uveliko zaduženi ili oni koji su se upustili u velike investicije, poput Real Madrida koji je počeo izgradnju novog Bernabéua?

Dobar pokazatelj onoga što je ovaj planetarni posao danas i koliko vrijedi je berza na kojoj se nalaze mnogi evropski klubovi, poput Juventusa, Rome, Ajaxa ili Borussije Dortmund, timova koji su do neki dan igrali Ligu prvaka.

Nogometni indeks Stoxx Europe ove je godine pao za 32%, što je ikoni torinskog Juventusa, Cristianu Ronaldu snizio mega-plaću za 39 posto dok sada njemačka Borussija Dortmund na berzi vrijedi 40% manje a glavno joj je bogatstvo napadač Halaand, mladi Norvežanin koji je objekat želje pola Evrope.

Nekoliko velikih klubova Starog kontinenta morat će razmišljati manje o kupovini a više o prodaji, Barça, koja je trebala potpisati zajam od 815 milijuna eura za preuređenje starog Camp Noua, već je najavila ERTE koji uključuje veliko smanjenje plaća za 70%.

To je prvi od velikih klubova koji je pritisnuo crveno dugme za upozorenje. Katalonski klub je onaj koji najviše plaća za igrače, to je trošak koji ga je prisilio da pribjegne finansiranju iz američkih i engleskih investicijskih fondova kako bi održali svoje zvijezde sretnima. Ako se natjecanje ne nastavi, klub će izgubiti, a njegovi menadžeri morat će dati novac iz svog džepa ili podnijeti ostavke.

Miguel Ángel Gil Marín, generalni direktor Atlético Madrida, kazao je u petak, kako bi opravdao ERTE, da je njegova primjena jedini cilj ko “jamči opstanak kluba”. Uključuje smanjenje plaće do 18%, slično onome što su uradili Bayern München i Borussia.

Generalni direktor i arhitekt Atletikovog najdužeg razdoblja stabilnosti posljednjih desetljeća dobro zna o čemu govori budući da klub duguje veliki novac Meksikancu Carlosu Slimu, jednom od najbogatijih ljudi na svijetu a još nije isplatio sve što su dužni za Wanda Metropolitano.

Gil Marín će također morati biti primjer jer mu je prošle godine povećana plaća, i to za 65%. Povećao je svoju plaću sa 1,95 miliona na 3,21 miliona eura godišnje “kao rezultat usluga upravljanja pruženih klubu”. On je danas plaćen više nego vrhunski evropski bankarski menadžeri što je nedvosmislen dokaz nogometne hiperinflacije.

Javier Tebas, predsjednik španske Profesionalne nogometne lige, je posljednjih godina svoju plaću uvećao četiri puta, na 1,2 miliona eura. Tebas želi da se takmičenja što prije završe jer on od svih bolje zna šta je ulog u industriji. Ako se ne završe lige, gubitak će biti 675 miliona eura što će mnoge klubove dovesti u stanje insolventnosti.

Jaume Roures, šef grupacije Mediapro, vodeće evropske marketinške kompanije, insistira na tome da se lige završe, na ovaj ili onaj nači, ali da se odigraju do kraja. Katalonski biznismen zatražio je prošle sedmice da se ostatak Lige i Lige prvaka igra čak u julu ili avgustu, a uopće ga ne zanima da ugovori igrača ističu 30. juna ili što su ljeti temperetaure previsoke za igranje.

Završetak lige je njemu potreban kao ostatku svijeta vakcina protiv virusa jer je prošle godine svoju firmu zadužio za 920 miliona eura, zajam za koji mora ispuniti određene finansijske uslove što je, sa definitivnim zaustavljanjem nogometa, skoro pa nemoguće ispuniti. Ta je velika marketinško-produkcijska kuća već primijenila ERTE za 1.200 zaposlenika, a njenim menadžerima snižene su plaće za 50%. I to je tek početak. stav.ba