Da je Bosna i Hercegovina zaista zemlja paradoksa u kojoj se dešavaju stvari koje civilizovanom svijetu nisu pojmljive dokazuju i izjave pojednih reprezentativaca.
Građaninu neke uređene zapadne zemlje potpuno je neshvatljivo da neko može mrziti zemlju u kojoj je rođen i za čiju reprezentaciju nastupa.
Ipak, to na ovim prostorima uopšte nije rijetka pojava, a jedna od takvih osoba koja svim srcem mrzi BiH je i bivša košarkaška reprezentativka Andrea Vuković.
Ona se jednom prilikom za mondo.ba osvrnula na zlatnu medalju koju su osvojili kadeti BiH na Europskom prvenstvu:
“Ne dopada mi se što ti klinci igraju tako. Ne zato što ja ne volim BiH, kao što je ne volim, nego što mislim da to nije dobra stvar. Ta djeca koja žele samo da igraju košarku su do te mjere iskorištena za neke druge ideje, koje su daleko od košarke i njihovog ličnog razvoja.”
Navijam za djecu koja će, za razliku od mene, u tim godinama imati hrabrosti da kažu ‘NE’. Po cijenu da ne igram nikad više nigdje, neću igrati za reprezentaciju BiH. To je moje viđenje stvarnosti.”
“Imam 28 godina i pravo da to kažem jer imam potpuno jasan politički stav. Ne bih voljela da se na to gleda kao na činjenicu da oni ne vole muslimane ili Hrvate, nego zbog toga što mi se ta država uopšte ne dopada.”
“Ne vjerujem u tu državu i ne želim joj da postoji još dugo. Mislim da svako ko to tako doživljava, treba da se bori ako ima prave argumente, da tako razmišlja i da ima pravo da to kaže”.
Andrea je poznata kao ostrašćena mrziteljica BiH i svega bosanskog.
“U redu mi je ta hrvatska reprezentacija. U redu mi je i reprezentacija Srbije. Oni su komšije. I to je sasvim u redu. Ali to nisu moje države.”
“Moja zemlja je Republika Srpska – zvala se ona državom ili ne. Možete me natjerati da nosim pasoš Bosne i Hercegovine, ali me nikad, nikad, nikad nećete natjerati da navijam za reprezentaciju BiH. Čak ni da ne navijam protiv nje.”
“I to nema nikakve veze s tim da li ja volim muslimane, Hrvate ili bilo koje druge narode. Jer volim i sve je to lijepo. Ali ne volim Bosnu. Gadi mi se. I nema tog pasoša, stranca, Dejtonskog sporazuma, ustava koji to može da promijeni.” – govorila je svojevremeno Andrea – pise Bhlopta
