Aiša je smirena. Sjedi na kauču u velikoj sobi svoga stana. Aišine prodorno plave oči se cakle od entuzijazma i ona se toplo smije
Aiša Buta, prijašnjeg imena Debi Rodžers, je smirena. Sjedi na kauču u velikoj sobi svoga stana u Koukadensu u Glasgovu. Na zidovima su okačene slike sa citatima iz Kur’ana a tu je i specijalni sat koji porodicu podsjeća svakog vakta da je vrijeme za namaz. Posteri iz svetog grada Mekke su također tu. Aišine prodorno plave oči se cakle od entuzijazma i ona se toplo smije, osmijehom koji samo vjernici mogu imati. Njeno lice zrači odlikama žene Škota, kod kojih nema gluposti samo dobar humor, a uz to sve je pažljivo pokrivena hidžabom. Njena priča je nevjerovatna, dobra kršćanka koja je prihvatila islam i udala se za muslimana. Ali, štaviše ona je također bila sebebom prelaska na islam njenih roditelja, i još 30 prijatelja i susjeda. Njena porodica je kršćanska, a porodica Rodžers je regularno posjećivala druženja “Armije spasa”. Kada su tinejdžeri u Britaniji ljubili postere pjevača Džordža Majkla za laku noć, ona je na svom zidu imala okačenu sliku Isusa. I pored toga je shvatila da joj kršćanstvo nije dovoljno. Bilo je tu dosta neodgovorenih pitanja i ona nije bila zadovoljna sa nedostatkom strukture u disciplini svoje vjere. “Moralo je biti još nešto pored toga da se samo molim kad sam osjećala potrebu za tim.”
Aiša je upoznala svoga budućeg muža Muhameda Butu kada je imala 10 godina u porodičnoj prodavnici koju su vodili njegovi roditelji. Ona ga je vidjela iza polica kako obavlja molitvu. “U njegovom obavljanju molitve sam vidjela predanost i mir. Rekao mi je da je musliman. Ja sam ga pitala:”Šta je to musliman?” Kasnije, uz njegovu pomoć ona je počela da detaljnije istražuje islam. Kada je imala 17 godina pročitala je Kur’an na arapskom. “Sve što sam pročitala je imalo smisla.” kaže ona.
Kada je imala 16 godina odlučila se za prelazak na islam. “Kada sam izgovorila te riječi, osjetila sam kao da se veliki teret podigao sa mojih ramena. Osjećala sam se kao novorođenče.” Iako je ona prihvatila islam, Muhamedovi roditelji su bili protiv njegove ženidbe s njom. Oni su je gledali kao zapadnjačku ženu koja će njihovog najstarijeg sina okrenuti od pravog puta i ukaljati čast porodice. Muhamedov otac je vjerovao da je ona bila njegov “najveći neprijatelj.” Bez obzira na sve, oni su se vjenčali u lokalnoj džamiji. Aiša je nosila haljinu koju je sašila Muhamedova majka i sestre koje su se tajno pridružile ceremoniji sklapanja braka protivno želji njegovog oca koji je odbio da prisustvuje ovom činu.
Muhamedova stara nana koja je stigla iz Pakistana je bila ta koja je prokrčila put za uspostavljanje veze između žena. U Pakistanu su mješani brakovi između različitih rasa veliki tabu, ali ona je insistirala na tome da upozna Aišu. Ona je bila jako impresionirana s činjenicom da je Aiša naučila da čita Kur’an na arapskom jeziku kao i pundžabi jezik, i uz pomoć toga, ona je privolila ostale u porodici da prihvate Aišu kao svoju. Aišini roditelji, Majkl i Mardžori Rodžers, iako nisu prisustvovali vjenčanju, su bili više zabrinuti za novi stil odijevanja svoje kćerke (tradicionalni salvar kamiz) i šta će njihovi susjedi reći na to. Nakon šest godina, Aiša se upustila u misiju da svojim roditeljima prikaže islam na takav način kako bi ga i oni prihvatili, kao i još neki članovi njene porodice, sem njene sestre (“Još uvijek radim na njoj.”) “Moj suprug je radio s mojom majkom i ocem, i pričao im je o islamu i promjenama koje su vidjeli kod mene, kao naprimjer, bila sam prestala da im odgovaram!”
Ubrzo nakon toga njena majka ju je slijedila u stopu. Mardžori Rodžers je promjenila ime u Sumeja, i postal je predana muslimanka. “Nosila je hidžab i obavljala je svoje molitve na vrijeme i ništa joj više nije bilo bitno osim njene veze s Bogom.” S Aišinim ocem je išlo malo teže pa je ona uz pomoć svoje majke (koja je od tada umrla od raka). “Moja mama i ja smo pričali s ocem o islamu i sjedili smo na kauču u kuhinji jedan dan kada je on rekao:”Koje riječi se izgovaraju kada neko želi da postane musliman?” “Moja majka i ja smo skočile na njega.” (od sreće op.p.) Nakon tri godine, Aišin brat je prihvatio islam “preko telefona-hvala Britanskoj Telefoniji”, a zatim njegova supruga i djeca, a potom i sin od njene sestre. Međutim, nije se sve zaustavilo na tome. Aišina, sada muslimanska porodica je usmjerila svoju pažnju na Kaukadens, gusto naseljeno mjesto sa sivim, pomalo ruševnim zgradama. Svaki ponedeljak, posljednjih 13 godina, Aiša je održavala časove o islamu škotskim ženama. Do sada je njenim sebebom islam prihvatilo preko 30 osoba. Ove žene su imale najnevjerovatnije životne okolnosti.
Trudi, predavač na Univerzitetu u Glazgovu, bivša katolkinja je pohađala Aišine časove samo iz razloga jer je bila zadužena da uradi istraživanje. Međutim, nakon šest mjeseci pohađanja časova ona je prihvatila islam. Odlučila je da je kršćanstvo protkano sa “logičkim nepodudaranjima”. “Vidjela sam da su predavanja utjecala na nju”, kaže Aiša. Kako je mogla da to vidi? “Ne znam, jednostavno sam imala takav osjećaj.”
Na časovima su bile i djevojke muslimanke za koje je život na Zapadu izazov i kojima se pojašnjavalo kako da se nose s time. Tu su također bile i žene muslimanke, praktikantkinje, koje su htjele otvoreni forum za diskusije jer nisu imale takvu priliku u džamijama gdje su u diskusijama dominantniji muškarci, ali tu su bile i žene koje su se jednostavno zanimale za islam. Aiša je otvorena za sva pitanja. “Ne možemo očekivati od ljudi da samo slijepo vjeruju.”
Njen suprug, Muhamed Buta, 41, nema tu viziju da se bavi islamskim misionarstvom među Škotima. Ponekad pomaže u porodičnom restoranu, ali njegov glavni cilj je da njihovih 5 djece odrastu kao muslimani. Najstarija kćerka Safija, 14 godina, ima tendencije da se bavi islamskim misionarstvom. Ženi kojoj je na ulici pomogla da ponese svoje kese iz kupovine je kasnije pohađala časove njene majke, i ta žena je sada muslimanka.
“Iskreno mogu da kažem da se nikada nisam pokajla”, kaže Aiša o svome prelasku na islam. “Svaki brak ima svoje uspone i padove i ponekada ti treba nešto de te izvuče iz nevolje. Ali Poslanik, alejhi selam je rekao: ”Nakon svake poteškoće dolazi olakšanje”, tako da kada prolaziš kroz poteškoće, radiš na tome da to olakšanje i dođe.” Muhamed je romantičar: ”Osjećam kao da se stoljećima poznajemo, i nikada se ne možemo razdvojiti jedno od drugog. Na osnovu islama, mi nismo samo partneri u životu nego možemo da budemo partner i u Džennetu također, zauvijek. To je prelijepa stvar, znate.”
Izvor: n-um.com
islamweb
prevela Selma K
