Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jedan šejh je podučavao svoje učenike temeljima islamskog vjerovanja, a posebno im je objašnjavao značenje riječi: la ilahe illallah. Jednog dana je jedan student poklonio šejhu papagaja, jer je znao da šejh mnogo voli ptice i mačke. Šejh se obradovao poklonu i uvijek je papagaja nosio sa sobom, čak je bio s njim i dok je držao predavanja studentima, tako da je papagaj brzo naučio izgovarati riječi: la ilahe illallah. Nakon što ih je naučio, konstatno ih je ponavljao, i danju i noću.
Jedanput su studenti zatekli šejha uplakanog, pa su ga upitali šta ga je rastužilo i rasplakalo, a on im je rekao: ”Mačka je ubila papagaja.”
Rekli su mu: ”Zar zbog toga plačeš!? Ako želiš donijet ćemo ti drugog, boljeg i ljepšeg papagaja.”
Šejh je odgovorio: ”Ne plačem ja zbog toga, već plačem što je papagaj, kada ga je mačka napala, vrištao sve dok nije umro. Iako je prije toga stalno ponavljao riječi: la ilahe illallah, kada ga je mačka napala on je zaboravio te riječi i samo je vrištao. A to je činio jer je riječi: la ilahe illallah, naučio samo jezikom, a njegovo srce ih nije osjećalo. Bojim se da ne budemo kao ovaj papagaj, da živimo naše živote ponavljajući riječi: la ilahe illallah, samo jezicima, a da ih na samrti ne zaboravimo, jer ih naša srca nisu istinski spoznala i nisu živjela u skladu sa tim riječima.”
Tada su i studenti počeli plakati zbog straha od neiskrenog odnosa prema la ilahe illallah.
Saff.ba
Podjeli ovo: Foto: ilustracija
