Bosance i Hercegovce bez dileme krasi jedna predivna osobina – humanost. Među brojnim primjerima gdje su pokazali svoje plemenito dobročinstvo su i primjeri koji nam dolaze iz daleke Afrike.
U siromašnim i sušnim zemljama ovog kontinenta u kojima stanovništvo gotovo da i nema vode za piće, naši sugrađani su velikodušnim donacijama sagradili skoro 2.500 bunara za vodu, 50 džamija, i to svakako nije sve. Kada smo 2017. godine pisali o ovoj hvale vrijednoj akciji, sve su brojke bile mnogo manje.
„Kao što na samom početku projekta nismo mogli ni zamisliti da će se javiti interes za izgradnjom više od jednog bunara koji je tada planiran da se izgradi, tako ni u našem razgovoru iz 2017. godine nismo ni slutili da će broj izgrađenih u ovom momentu biti veći od 2400… Na samom početku bili smo bazirani na izgradnju bunara u Obali Slonovače i Burkini Faso, a sada uveliko bunare radimo i u Nigeriji, Gambiji, Togu i Beninu… O ozbiljnosti projekta svjedoče i dvije posjete zemljama Afrike, prošlogodišnja posjeta Gambiji, te posjeta Obali Slonovače ove godine… Tom prilikom, samo su se potvrdila naša prethodna saznanja o značaju pitke vode narodu ili bolje rečeno narodima koji kilometrima pješače u jednom pravcu u potrazi za bilo kakvom vodom“, ispričao je za Radiosarajevo.ba jedan od organizatora ove humanitarne akcije Aldin Kajmaković ispred Udruženja za pomoć i edukaciju “Obraduj nekoga”.
Interes za izgradnjom bunara sa pitkom vodom je, kako nam je ispričao, svakako veliki ali iz dana u dan još više raste…
„Svakodnevno nam se javljaju ljudi iz cijelog svijeta koji žele, kako pomoći narodu Afrike, tako i napraviti vakuf za nekog svog… Tome svakako doprinosi i transparentnost te veliki broj slika koje skoro svakodnevno objavljujemo na svojim Facebook profilima, a na kojima ljudi mogu vidjeti slike džamija i bunara koje radimo, slike pomoći ugroženim porodicama i još mnogo toga…“, rekao nam je Kajmaković.
Cijena bunara iznosi 1.000 eura za sve afričke zemlje u kojima se bunar može praviti.
Do danas u Africi svoje trajne vakufe imaju i heroji Bosne i Hercegovine, poput ratnog heroja Izeta Nanića, ali ovi volonteri sjećaju se heroja iz svih segmenata bh. društva. Tako će u Nigeriji uskoro svoj bunar imati i najbolji bh. atletičar Amel Tuka koji je naciju činio ponosnom mnogo puta do sad, ali ipak najponosnijom posljednjim uspjehom – sebrenom medaljom na Svjetskom prvenstvu u Dohi.r
„Amel nije samo jedan od naših najuspješnijih sportista, on je prije svega jedan dobar insan i zaslužio je ovo. Nadam se da ćemo ga iznenaditi“, rekao je Kajmaković za Radiosarajevo.ba.
Bunar je otvoren 12. oktobra, na dan kada je Tuka uplovio u bračne vode sa svojom izabranicom Aminom.
Koliko je bitan projekat za narod Afrike, dovoljno govori podatak da djeca pješače kilometrima u jednom pravcu da bi našli bilo kakvu vodu. Na ovaj način, praktično im je obezbjeđeno da vodu imaju u svom dvorištu.
Prema Kajmakovićevim riječima, reakcije na izgradnju bunara su bile vrlo emotivne.
“Kad su izgrađeni prvi bunari u Gambiji narod je plakao i dovio za narod Bosne, a predstavnici drugih plemena su došli u sela u kojima se nalaze bunari i bukvalno molili da ako bude još bunara da se grade kod njih”, ispričao nam je Aldin.
U projektu učestvuju ljudi iz cijelog svijeta, od Australije, Amerike, Azije pa do Europe. Najviše novca uplaćuje bh. dijaspora, no Kajmaković navodi kako se i veliki broj ljudi iz Bosne i Hercegovine odlučio priključiti ovom humanitarnom projektu.
Pored projekta bunara, za narod Afrike se paralelno radi i projekat izgradnje džamija. Godine 2017. izgradili su i prvu džamiju zajedničkim sredstvima za muslimane u Africi, te su joj dali ime po rahmetli Merjemi Salkić, djevojčici koja je tragično stradala u Maglaju…
„Nakon toga je izgrađena i druga zajednička džamija koju su nazvali po rahmetli Amini Planić, koja je bila veliki humanitarac i koja je svoj život posvetila pomoći drugim ljudima… Nakon toga, ljudi su počeli samostalno da grade džamije, pa smo vrlo brzo, u periodu od dvije godine izgradili više od 50 džamija širom Afrike“, rekao je Kajmaković navodeći kako cijena džamije u Togu ili Beninu iznosi 10.000 eura (džamija za jedno selo – stotinjak klanjača), odnosno 16 000 eura za nešto veće džamije u Gambiji ili Nigeriji…
Kada smo zadnji put razgovarali, Kajmaković i njegovi prijatelji odlučili su jednom godišnje poslati jednu osobu da obavi umru, kako bi i oni dobili priliku obići sveta islamska mjesta.
„Sada zaista presretan mogu reći da je dozvolom Gospodara nakon samo dvije godine, a u okviru projekta koji radim zajedno sa Harisom Hećimovićem, oko 150 vjernika obavilo umru i 10 vjernika obavilo obrede hadža… Možda je zanimljiv podatak i taj da smo osobu koja nam je koordinator za pomoć porodicama Gambije, Sajida, poslali na umru, a da je on prva osoba iz kompletne pokrajine u kojoj živi, koja je ikada posjetila sveta mjesta… On je na umru putovao oko 13.500 kilometara u jednom pravcu zbog slabih aviokonekcija iz njegove zemlje, što je skoro tri puta duži put od onog iz Bosne i Hercegovine…“, pojasnio nam je Kajmaković.
Iako veliki i važni, ovo svakako nisu jedini projetki koje rade..
„Mnogo prije početka projekata u Africi, radili smo i još uvijek radimo i veliki broj projekata u našoj dragoj BiH… Tu su prije svega projekat Školskih sendvića za 700 socijalno ugrožene djece, projekat pomoći porodicama povratnika, iftari u Ramazanu, pomoć porodicama jetima i još mnogo toga…“, rekao je Aldin Kajmaković ispred Udruženja za pomoć i edukaciju “Obraduj nekoga” za Radiosarajevo.ba.
