Bruno Stojić, presuđeni ratni zločinac za udruženi zločinački poduhvat uputio je novo pismo predsjednici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) Gracieli Gatti Santana za prijevremeno puštanje, navlja portal Patria.
U pismu u potpunosti priznaje svoju odgovornost za počinjeni UZP i priznaje da je bio jedan od najvažnijih članova UZP-a jer je imao kontrolu nad HVO i vojnom policijom i bio spona između HVO i Vlade HZ HB (R).
Stojić je podnosio zahtjev u junu 2021. godine ranijem predsjedniku Carmelu Agiusu, a pismo koje tada poslao razlikuje se od novog. Tada nije priznao UZP. Predsjednik Agisu je uspostavio praksu da ne pušta osuđenike koji traže raniji izlazak ukoliko nije uvjeren u njihovo iskreno pokajanje.
Njegova nasljednica Santana prema informacijama Patrije zauzela je sličan kurs, pa je odbijen zahtjev Radislava Krstića, a vrlo vjerovatno će slično proći i Stojić koji je priznanjem UZP-a pokušao iskoristiti situaciju s promjenom predsjednika Mehanizma.
Pravosnažna presuda izrečena je 29. novembra 2017. godine i osuđen je na 20 godina zatvora, a tada je nakon izricanja presude samoubistvo izvršio Slobodan Praljak.
Stojić u svojeručnom pismu koje je Mehanizam dostavio u okviru zahtjeva za prijevremeno puštanje priznaje sve zločine za koje je presuđen. Kako je naveo ima šestoro unučadi s kojima želi provesti vrijeme.
„Moja namjera je da ovim pismom iskažem moje najiskrenije prihvaćanje odgovornosti za sve zločine za koje sam osuđen i koji se detaljno navode u presudi. Ne samo da sam osuđen već se želim i ispričati svim žrtvama i njihovim obiteljima za ono što sam uradio.
Da bi se izbjegla bilo kakva dvojba ja sam potpuno pravično osuđen za takve zločine jer se moja presuda temelji na mojim radnjama i na onome što sam učinio. Možda mi je trebalo neko vrijeme da to u potpunosti prihvatim, ali sada to zasigurno prihvaćam upravo na takav način“, naveo je Stoji.
Tvrdi da nema negiranja zločina koje je počinio i nikakvog opravdanja.
„Moje javno i istinsko kajanje zbog toga što sam učinio i čega sam bio dio odnosi se na ubistva civila i pripadnika Armije RBiH, silovanja, zatočenje, sistemsko i prinudno protjerivanja Bošnjaka/muslimana, uključujući djecu, žene i starije, uništavanje njihove imovine, sistemsko i prinudno protjerivanje. Nadalje, odnosi se i na opsadu Mostara, uključujući granatiranje snajpersku vatru i oskudicu hrane i vode i ometanje dostavljanja humanitarne pomoći. Želim iskazati i kajanje zbog zločina počinjenih u zatočeničkim centrima i zatvorima u Ljubuškom, Heliodreomu, Gabeli, Dretelju. Moje kajanje se odnosi na sve ono što se spominje u presudi Pretresnog i Žalbenog vijeća i što je rezultat UZP-a i moje značajne uloge u tome“, naveo je Stojić.
Navodi da je dugo poricao zločine i svoju odgovornost, ali da je shvatio pogrešku koju je napravio slijedeći takvu politiku i što je bio dio udruženog zločinačkog poduhvata.
“U očima bošnjačkog naroda moj lik će biti zločinački do kraja života i s tim moram živjeti”, naveo je u pismu.
