Na Facebook stranici Pravda za Dženana objavljen je emotivni status o bajramima u porodici Memić.
“U znak sjećanja na Dženana i Mirelu, djecu naše mahale, da im dragi Allah dž.š. podari najljepše mjesto u Džennetu, a njihovim najmilijima sabur i snagu da dočekaju ponovni susret s njima.
Neka je Bajram Šerif Mubarek Olsun svima, neka su vam živi i zdravi vaši najdraži. Čuvajte ih i čuvajte zajedničke trenutke, sudbina je brža od treptaja oka”, napisali su.
Njihovu objavu prenosimo u cjelosti:
Jutros nakon izlaska sunca, kada je ono odskočilo za koplje ili dva, efendija je donio tekbir, znak za početak bajram namaza. U safovima njemu iza leđa stajali su mirno, pomno prateći svaki njegov išaret, muslimani iz naše mahale.
Stajao je i jedan babo, pogleda upućenog ka crnoj zemlji pod mekanim, šarenim tepisima što odišu čistoćom, a mnogi su po njima gazili. Tajna je to između njega i Allaha dž.š., neshvatljiva za posmatrače sa strane, odakle mu sabur i snaga da tijelom ostane miran, dok mu dušu satiru vjetrovi.
Na koga je pri tome mislio, međutim, nije tajna.
Jedva ga je dočekao, neki bi rekli u nevakat, dok je ispod Igmana tutnjala neman zvana rat, pa je u čast njegovog rođenja uspio da nekako, negdje nabavi 2 kile šećera i kilu oraha za baklavu. Ma koliko koštalo, ma šta bilo potrebno, njegova je radost, pa red je da se podijeli.
Jedva je dočekao da ga taj dječak kestenjaste kose, za krupnu ruku uhvati svojom ručicom od svile, pa da zajedno krenu, kako je običaj već generacijama, put džamije. I brat mu, i on, znali su kolika su bogatstva kraj njih na sedždu padala. I zahvalni su na tome bili.
Jedva je dočekao da mu taj momčić u čijim očima je vidio, činilo mu se, svih 7 svjetova, samo što bi pređi prag džamije, poljubi ruku i uz “bajrambarećula babo”, šaljivo doda i ono “a Boga mi i bajrambanka, Muri”.
Uz smijeh i priču vraćali bi se tako domu u kojem je mirisalo na svježu maslenicu, topu i džigu, a nasmijana lica ih dočekivala već s vrata.
Bilo je u toj kući vazda smijeha, bilo je puno šale i dugih zajedničkih sijela. No, sada mu valja kući okružen dragim ljudima, a sam samcat.
Na ovakve dane su mu topli zagrljaji hladniji od tamne zimske noći.
Valja mu preći kućni prag, pa pogledati u oči njima dvjema, koje sad u njegovim očima traže onih 7 svjetova, dok njega boli onaj jedan cijeli što mu je pod srce stao.
Jutros, nakon izlaska sunca, kada je ono odskočilo za koplje ili dva, njih su dvije sjedile u četiri zida, svaka u fildžan kafe pred sobom gledajući, šuteći ono o čemu su obje mislile. Tajna je to, između Boga i njih, odakle im snaga da prije zore ustanu na dan kada bi najradije pod crnu zemlju legle.
Jedva ga je dočekala, te obraze od meda, da ih prisloni uza se i unina u slatki san, tepajući mu kako samo majka zna da tepa. Bez rijeći, pogledom ga milujući.
Jedva ga je dočekala, da mu sendvič za škole sprema, pa ga s kućnog praga mašući pogledom čuva dok ne zamakne za ulicu, a nakon toga u mislima za njega dovi.
Jedva ga je dočekala, da mu košulju za mature ispegla, pa ga gleda dok tako poluodrastao za slike pozira, uzbuđeno gledajući na sat. Stani sine, nećeš okasniti, samo da te se majka još malo nagleda. Svilo mamina.
I jedva ga je dočekivala, sjedeći kraj prozora što na kapiju gleda, da se vrati, da joj priča kako mu je bilo, da se smiju zajedno kako to samo brat i sestra znaju.
Danas, kada neke druge sestre negdje dočekuju svoju braću, ona je čekala da bajram namaz prođe, da se otac vrati, da doručkuju, kako je to običaj već generacijama, pa da mu ode u posjetu tamo gdje on njih već pet godina dočekuje.
Mnogi su danas, kao i oni, dočekivali one koje više dočekati ne mogu.
Mnogo je tuge i boli rasuto po bajramskim tepisima, uklesano duboko u čestitkama i zagrljajima, ušiveno u najdubljim odajama duša.
Naša mahala već dugo više nije ista, ali od bajrama do bajrama, njome prođu sjećanja kroz pjesmu ptica i tihi šapat vjetra:
Dušo draga, halal olsun
evlijama selam olsun
nefsu tvome sad Bajram je
teško onom ko ostaje”, napisali su prenosi crna-hronika
