Često dok ste na sedždi, posebno dok obavljate noćni namaz, iz dubine srca učite časni ajet, odnosno dovu poslanika Jakuba, a.s:”Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim“.“ (Jusuf, 86).
Za rješenje problema veoma često treba vremena, sabura i snage, ali nada u Allahovu milost i pomoć ne smije da dođe u pitanju. Tako je bilo sa Jakubom, a.s., na kraju, dobio je svoga sina Jusufa, a.s., i vratio mu se vid nakon dosta godina, neki mufesiri kažu nakon 40 godina.
Inače, koliko ovaj ajet ima jaku poruku, govori činjenica, da su Ebu Bekr i Omer, r.a., uvijek u namazu, kad bi dođi do ovog ajeta, plakali a sa njima i vjernici u džamiji.
قَالَإِنَّمَاأَشْكُوبَثِّيوَحُزْنِيإِلَىاللّهِوَأَعْلَمُمِنَاللّهِمَالاَتَعْلَمُونَ
“Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate” – reče on.” (12:86)
Saudin Cokoja, prof.
muslimanka.org
