Probudi se čovječe, uspravi se, čitaj znakove na putu života i odredi svoj cilj. Kakav je tvoj stav’! Gdje si u odnosu na svoga Gospodara’? Kakva ti je vjera’? Kakav će ti biti kraj’? Ustani i razmisli. čemu se nadaš’? Gdje si u odnosu na svoj edžel’? Gdje ćeš pobjeći kada te pogodi strelica sudbine’?
“Nikuda! Utočišta nema. Toga dana bit će Gospodaru svome prepušten, toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio obavješten biti.” (EI-Kijame, 11.-13.)
Uspravi se i pročitaj skrušeno riječi Uzvišenog Allaha: “Smrtne muke će zbilja doći, to je nešto od čega ne možeš pobjeći i u rog će se puhnuti, to je dan kojim se prijeti i svako će doći, a s njim vodič i svjedok. “Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.” (Kaf, 19.-22.)
Dragi čovječe, gdje si ti u odnosu na taj dan i njegove užase’? Gdje si ti danas sa svojim željama i planovima u odnosu na njega’? Dođi sebi, jer prošlo je vrijeme nemara, a došao je vakat za putovanje… Putovanje sa dunjaluka, putovanje bez ikakvih želja… To je daleko putovanjte, putovanje do samoga kraja… Tamo gdje edžel poništava lažne nade…
Dođi da taj put promotrimo onako kako ga je Poslanik s.a. v .s. jednog dana na medinskom pijesku nacrtao svojim ashabima. Tu se zatekao Abdullah ibn Mes’ud r.a. koji nam opisuje taj događaj: Vjerovjesnik s.a. v .s je nacrtao jedan pravougaonik, a onda kroz njegovu sredinu povukao jednu crtu, koja je na jednom kraju izlazila iz njega.
Zatim je uz tu crtu u okviru pravougaonika nacrtao poprečne kratke crtice i rekao: “Ovo je čovjek, a ovo je njegov edžel koji ga okružuje, ili ga je već okružio. Ovaj dio koji je izašao vani je njegova nada. A ove kratke crtice su njegove životne nedaće. Ako ga promaši ova, zakačiće ga ova, a ako ga promaši i ta, zakačiće ga sljedeća.” Među njima je bio i Enes ibn Malik r.a., koji, opisujući to, kaže: “Ovo je čovječija nada, a ovo njegov edžel. I dok on bude u tom stanju, zakači ga najbliža crtica.” (hadis prenoči Buhari)
A u drugoj verziji stoji: čovjek ima devedeset i devet uzroka za smrt. Ako ga ni jedan od njih ne zakači, onda doživi starost. Zaista je čovjek slabić kojeg stalno pogađaju životne nedaće, zarazna bolest, rak, požar, davljenje, skliznuće, pad, sudar, ujed, otrov u hrani ili metak. Pa ako se spasi od svega toga, onda ga odgajaju starost, krvni pritisak i šećerna bolest..! Ako dugo poživi, smrt mu se osveti. “Reci: “Smrt od koje bježite zaista će vas stići.” (EI-Džumu’a, 8.)
Ima više uzroka, a smrt je samo jedna. Lažna nada, koja samo prividno izgleda realna, ostaje neostvariva. kada god sine blistava i čista nada, njenom nosiocu padne na um bogatstvo, Ijepota, mirisi, dvorci, položaji i diplome, pa zaboravi na iskrenu vjeru u Allaha. Međutim, kada bi insan dobro razmislio, uvidio bi da se oko te njegove blistave nade nalazi crni i mračni okean i shvatio bi da će vrlo brzo umrijeti. On je u Iijepom iščekivanju, ali se ono remeti. I u debeloj hladovini, ali se i ona smanjuje. Žudi za praznim dolinama i bezvodnim pustinjama, a sudbini se ne može umaći. Svaki dah mu se broji. Sve je bliži odlasku. Duša koja mu je data vraća se. a zemIja iščekuje njegovo Iice. Nakon ostatka života biće mu kao i onima prije. Kasnije generacije slijede one prve. A tamo ih čeka Iažna nada i edžel već određen!
saff.ba
