Skoro sam čula na jednom predavanju da žena nema pravo na razvod braka osim u iznimnim situacijama, odnosno (u principu) to je muževo pravo. Jeli to tačno ili sam ja pogrešno razumjela predavanje?
Na ovo pitanje jedne čitateljke odgovorio je prof. dr. Sulejman Topoljak.
Da, to je tačno. Uzvišeni Allah je propise o braku i razvodu braka detaljno objasnio u Kur’anu i Sunnetu Njegova Poslanika.
Nije ih ostavio načelno da ih ljudi poslije toga tumače i primjenjuju sukladno vremenu, običaju i mjestu upravo zbog toga što se nikada oko njih ne bi mogli usaglasiti a niti bi ikada mogli donijeti propise i norme putem kojih bi svako do supružnika dobio svoja prva i obaveze u odnosu na drugo supružnika i putem kojih bi se uspostavila pravda.
Allah je tako jasno i nedvosmisleno rekao da pravo na razvod braka pripada isključivo mužu. Vjernice to trebaju prihvatiti bez pogovora prije svega što im je to njihov Gospodar naredio. A nakon toga nije zabranjeno tražiti i druge razloge zbog kojih je to pravo dodijeljeno mužu bilo to da su materijalne ili fiziološke ili neke druge prirode.
Međutim, u izuzetnim situacijama žena ovo pravo može prenijeti na sebe kao npr, pri sklapanju braka može usloviti svoju udaju sa prenosom ovoga prava na sebe. Pa ako to muž prihvati, poslije toga žena raspolaže sa tim pravom. Isto tako, žena se može sporazumno razvesti od muža dajući mu određen iznos ili neku vrijednost da je pusti.
A može se i sudski razvesti ako muž na pravdi Boga nanosi ženi nepravdu ili ga žena ne želi ali je i pored toga on ne želi pustiti.
U svim takvim i sličnim situacijama žena ima prvo tražiti od muža da je pusti pa ako odbije onda se stvar predaje višim sudskim instancama koje onda utvrđuju razloge traženja razvoda braka i sprovode ga ako ustanove da je opravdan prenosi crna-hronika
