Pitanje: Savremena medicina liječi bolesti samo materijalnim lijekovima, pa da li da se time zadovoljimo ili da koristimo i rukje (učenje Kur’ana i dova kao lijek) i koji od ta dva načina je bolji?
Odgovor: Hvala Allahu, Nema sumnje da čovjeka pogađaju duševne bolesti poput brige za budućnošću, tuge za prošlošću, te da je ova vrsta bolesti opasnije od tjelesnih i fizičkih bolesti. Liječenje duševnih bolesti terapijama koje je propisao šerijat, tj. rukjom, je uspješnije nego liječenje medicinskim putem.
Neki od tih lijekova navode se u hadisu Ibn Mes’uda: „Kad god jednog roba zadesi tuga ili briga pa on kaže: ‘Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba i sin Tvoje robinje, moja glava je u Tvojoj ruci[1], Tvoja odredba se nadamnom sprovodi, i tvoj sud prema meni je pravedan! Ja Te molim svakim Tvojim imenom kojim Si sam Sebe nazvao, ili Si njime podučio nekog od Svojih stvorenja, ili Si ga objavio u Svojoj Knjizi, ili Si ga ostavio u gajbu – nepoznatom kod Sebe, molim Te da Kur’an učiniš proljećem srca mog, svjetlom prsa mojih, prekrivačem tuge moje i odagnačem brige moje.’, Allah će mu dati izlaz.“
Ova dova je jedna od terapija koju je šerijat propisao.
Također i dova: „Nema boga osim Tebe, slavljen Si, ja sam prema sebi nepravedan bio.“ Ko želi više informacija po ovom pitanju, može da pogleda knjige poput: El-Vabilu-s-Sajjib od Ibn Kajjima El-Dževzijje, El-Kelimu-t-Tajjib od Ibn Tejmijje, El-Ezkar od Nevevijja, Zadu-l-Me’ad od Ibn Kajjima El-Dževzijje.
Međutim, kada vjerovanje oslabi, oslabi i djelovanje ove terapije na dušu, pa su ljudi počeli da se oslanjanju na medicinu više nego što se oslanjanju na lijek koji nudi islam. Kada vjerovanje ojača, onda i djelovanje terapije koja je propisana islamom ima poptuniji uticaj i ne samo to, nego ta terapija dosta brže djeluje nego što djeluju lijekovi.
Svima nam je poznata priča o grupi koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u izvidnicu. Htjeli su da se odmore kod jednog plemena, ali ih oni nisu ugostili. Allah je dao da poglavara tog plemena ujede zmija. Tada su stanovnici tog mjesta kazali: „Idite kod tih ljudi koji se tu odmaraju i pitajte ih imaju li nekoga ko zna da uči.“ Ashabi su im kazali: „Nećemo učiti vašem poglavaru, dok nam ne dadnete toliko i toliko ovaca.“ Oni su kazali da to nije problem, pa je jedan od ashaba otišao i učio tom kojeg je zmija ujela. Učio mu je suru El-Fatiha, pa je ovaj ustao kao da je pušten sa užeta. Ovako je djelovala sura El-Fatiha jer je proučena iz srca punog vjerovanja. Nakon što se ova izvidnica vratila, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tog čovjeka upitao: „A odakle znaš da je ova sura lijek?“
Ali, u našem vremenu je vjera kod ljudi oslabila, te su se ljudi počeli oslanjati i uzdati samo u ono što vide. Na drugoj strani postoje ljudi koji se igraju sa umovima ljudi koji se smatraju dobrim učačima, međutim, oni samo uzimaju imetak ljudi na neispravan i nedozvoljen način. Ljudi su između dvoga: onih koji su otišli u jednu krajnost i smatraju da učenje nema nikakvog uticaja i onih koji su otišli u drugu krajnost poigravajući se sa ljudskim razumima, učeći nešto što je čista varka i laž.
Između ove dvije krajnosti postoji srednji put.[2]
Korištenje lijekova za fizičke bolesti ne isključuje mogućnost korištenja i terapija propisanih islamom poput učenja Kur’ana, dova i sl. I jedno i drugo je moguće praktikovati, kao što je to činio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je kazao: „Trudi se da radiš ono što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i ne malaksaj.“ Također je kazao: „O Allahovi robovi, koristite lijek, ali se ne liječite sa nečim što je zabranjeno.“
ODGOVORIO: ŠEJH MUHAMMED SALIH EL-MUNEDŽDŽID
[1] Tj. moj život je podređen Tvojoj volji i Ti njime upravljaš. (op. rev.)
[2] Ibn Usejmin, Fetava Islamijje, 4/465-466. n-um
