Pitanje: Esselamu alejkum, molim vas za savjet. Spavala sam s mužem prije braka i tada je začet naš sin. Od prvog trena premišljala sam se dali da abortiram ali znajući da je to još jedan grijeh izabrah život. Sada smo u braku i imamo zdravo dijete. Međutim, i mene i njega muči što nismo uspjeli odoljeti iskušenju, nema dana da ne pomislim na to. Još iz djetinstva imam želju da se pokrijem (potićem iz pobožne porodice). No sad me strah. Kad sam s majkom razgovarala o tome ona mi kaže da bi to bilo sad još veće ruganje vjeri! Molim Vas pomozite, ne znam šta da radim. Kajem se, na svakom namazu se kajem zbog grijeha ali..kako dalje? Je li mi dozvoljeno pokriti se i time se još više pokoriti Gospodaru?

ODGOVOR: We alejkumu selam we rahmetullahi we barekatuhu,

Odgovor na tvoje pitanje je jednostavan. Svakoj muslimanki punoljetnoj pokrivanje je stroga obaveza (farz, vadžib), prema riječima Uzvišenog:

وَقُل لِّلْمُؤْمِنَاتِ يَغْضُضْنَ مِنْ أَبْصَارِهِنَّ وَيَحْفَظْنَ فُرُوجَهُنَّ وَلَا يُبْدِينَ زِينَتَهُنَّ إِلَّا مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَلْيَضْرِبْنَ بِخُمُرِهِنَّ عَلَى جُيُوبِهِنَّ

“A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje…” (An-Nur, 31.)

يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ قُل لِّأَزْوَاجِكَ وَبَنَاتِكَ وَنِسَاء الْمُؤْمِنِينَ يُدْنِينَ عَلَيْهِنَّ مِن جَلَابِيبِهِنَّ

“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se.” (Al-Ahzab, 59.)

Ova naredba, kao i svaka druga, ne spada sa čovjeka ukoliko on radi neki drugi grijeh. Recimo ako čovjek pije alkohol (što je veliki grijeh) da li sa njega spada obaveza namaza?! Da li je tačna konstatacija da je takvome bolje da ne klanja, jer ako takav klanja to bi onda bilo ismijavanje sa vjerom?! Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Nema čovjeka koji će popiti (alkohol), a da mu Allah dž.š. neće primiti namaz četrdeset noći.“ (Hadis se nalazi u Hakimovom Mustedreku i njegov sened je ispravan prema uslovima Imama Muslima)

Islamski učenjaci kažu da je ovome čovjeku dužnost da klanja ovih četrdeset dana, ali je za te namaze izgubio nagradu, zbog grijeha koji je počinio. Kaže Imam Newewi: „Što se ne primanja namaza tiče, to znači da se ne prima nagrada za taj namaz, ali obaveza namaza ne spada sa njega, i on te namaze ne treba ponovo naklanjavati.“

Dakle, ne postoje šerijatski validni tekstovi koji bi ukazali na to, ako čovjek musliman čini neki grijeh, da se on pridržavanjem ostalih vadžiba vjere ismijava samoj vjeri, i da sa njega spadaju ostala djela koja su mu naređena u Islamu. Takav je stav i po pitanju pokrivanja. Sa tebe ne spada obaveza pokrivanja, iako si počinila blud sa svojim sadašnjim mužem prije nego ste stupili u brak i što ste u tom bludu začeli dijete. Što znači da konstatacija da bi se ti pokrivanjem „ismijavala“ vjeri Islamu nikako nije tačna, i sa vjerske strane potpuno je neispravna. Naprotiv, svako tvoje pojavljivanje među muškarce koji ti nisu mahrem bez šerijatski obavezne odjeće je grijeh.

Ovdje bih samo na kratko obratio pažnju na opasnost i veličinu grijeha rođenja dijete iz bluda, pa makar se kasnije njegovi roditelji vjenčali. Hvala Allahu da ste i ti i tvoj muž spoznali veličinu grijeha kojeg ste počinili i da ste se za njega pokajali. Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Pokajnik od grijeha je kao da taj grijeh nije ni počinio.“ (Ibn Madže, a šejh Albani kaže da je hadis sahih)

Ali pouke radi i poruke ostalima bitno je navesti ovdje šerijatski stav o propisima djeteta iz bluda, kako bi ostali vidjeli da je to grijeh koji kasnije vuče posljedice dok je čovjek živ. Većina islamskih učenjaka je na stavu da se to dijete ne pripisuje ocu (tj. ne uzima njegovo prezime) niti ga u tom slučaju može nasljediti. (Fetwe možete naći na stranici www.islamweb.net pod rednim brojevima 158997, 50432, 50045, 22196)

Samo mali broj učenjaka je napravio izuzetak iz ovog propisa, ali samo u slučaju kao što je vaš, a to je da dvoje, koji su počinili blud pa se iz tog bluda zečelo dijete, da oni stupe u brak. Samo u tom slučaju Ibn Sirin, šejhul-Islam Ibn Tejmije, Ibnul Kajim i Imam Ebu Hanife smatraju da se to dijete može nazvati po ocu i da kasnije može biti i njegov nasljednik. A Allah s.w.t. najbolje zna.

Adnan Nišić, prof. n-um