Ovo je priča o siromašnom mladiću koji je bio zaljubljen u bogatašicu.
Jednoga dana je siromašni mladić zaprosio bogatu djevojku, a ona mu je odgovorila: “Tvoja mjesečna plata je jednaka mom dnevnom trošku, pa kako onda očekuješ da pristanem da se udam za tebe?”
Iako su ga povrijedile njene teške riječi, mladić je nije mogao lako zaboraviti. Još ju je volio. Deset godina kasnije, slučajno su se sreli u tržnom centru.
“Hej, ti!” – povikala je. “Kako si? Ja sam sada udata i znaš kolika je plata mog muža? 15.000 dolara mjesečno, možeš li to ti uopšte i zamisliti? A uz sve to, moj muž je veoma pametan.”
Mladić je bio tužan i jedva je zadržao suze slušajući opet teške riječi žene koju je nekada volio. Ubrzo im je prišao njen muž. “Zdravo šefe, ovdje ste! A vidim upoznali ste moju ženu.”
Zatim se okrenuo ženi: “Draga, ovo je moj šef koji vodi poslove vrijedne 100 miliona dolara. A zamisli da se uspio obogatiti iz inata jednoj ženi. Čuo sam da ju je mnogo volio, a ona ga povrijedila. Zamisli kako dobar život bi ta žena vodila da ga nije ostavila.”
Žena je zanijemila, bila je šokirana.
Iz ove priče smo naučili da nikoga ne trebamo gledati sa visine. Jer ko smo mi da mislimo da smo bolji od ostalih. Novac nije mjerilo sreće, a nije ni kriterij po kojem bismo trebali ocjenjivati nekoga.
svjetlo-dunjaluka.com
