Piše: Aljo ef. Cikotić
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, naredio je dovu i obećao da će je uslišiti. Svjedočim da nema boga sem Allaha, Jedinog, koji nema sudruga. Obećao je vjernicima nagradu a nevjernicima kaznu. Svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Poslanik, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu i ashabe.
Dova je jedan od najvrednijih ibadeta. Nu’man ibn Bešir, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Dova je ibadet.” A zatim je proučio: “Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u džehennem poniženi.” (Al-Mu’min, 60.)
U mnogim ajetima Allah, dž.š., naređuje da Mu se upućuje dova i obećava da će je primiti, pohvalio je svoje vjerovjesnike i poslanike riječima: “I odazvasmo mu se i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.” (Al-Anbiya, 90.)
Uzvišeni nas obavještava da je blizu, da se odaziva molbi onoga koji Ga moli, pa kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.” (Al-Baqara, 186.)
Uzvišeni Allah je naredio da Mu se upućuju molbe, posebno u teškim prilikama, jer niko drugi nije u mogućnosti otkloniti nedaće i nevolje: “Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja.” (An-Naml, 62.)
Ukorio je one koji zapostavljaju dovu u teškim prilikama: “I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove nemaštinom i bolešću nismo kaznili da bi se pokajali.” (Al-A’raf, 94.) “A poslanike smo i narodima prije tebe slali i nemaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li poslušni postali. Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili.” (Al-An’am, 42-43.)
U tome se ogleda milost i plemenitost Uzvišenog Allaha, koji naređuje svojim stvorenjima da Ga mole jer su oni ovisni o Njemu, a On je potpuno neovisan: “O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.” (Fatir, 15.) “Allah je bogat, a vi ste siromašni…” (Muhammad, 38.) U hadisi kudsi Uzvišeni kaže: “Robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onoga koga Ja uputim, pa Me molite za uputu, uputit ću vas. Robovi moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim, pa Me molite da vas nahranim, nahranit ću vas. Robovi moji, svi ste vi goli osim onoga koga Ja odjenem, pa tražite da vas odjenem i Ja ću vas odjenuti. Robovi moji, vi zaista griješite noću i danju, a Ja praštam sve grijehe, pa tražite od mene oprost, oprostit ću vam.” (Muslim)
Uzroci neprimanja dove
Treba ispuniti uvjete da bi dova bila primljena. Allah, dž.š., obećava da će primiti dovu onome ko Ga moli, a Allah će ispuniti obećanje Svoje. Ukoliko se dova ne prima znak je da rob ima neki nedostatak koji treba otkloniti kako bi ispunio uvjete da mu dova bude primljena.
Jedan od razloga što se dova roba ne prima je zato što ne izvršava Allahove propise kako treba a čini haram djela i grijehe. Sve to ga udaljava od Allaha, dž.š., a kada ga zadesi kakva nedaća čudi se zašto mu se dova ne prima. Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: “Znaj za svoga Gospodara kada si u dobru, znat će On za tebe kada si u nevolji.” (Sujuti, Albani kaže da je sahih) Poruka hadisa je da treba činiti dobra djela i voditi računa o Allahovim propisima kada smo zdravi i u dobru, tako jača naša veza sa Allahom, dž.š., pa će On znati za nas kada smo u nedaći, te će je otkloniti od nas.
U hadisi kudsijji Uzvišeni veli: “Najdraže čime mi se moj rob može približiti je sa farzom, onim što sam mu naredio. Moj rob se Meni neprestano približava nafilama – dobrovoljnim ibadetima, dok ga zavolim, a kada ga zavolim, njegova ljubav prema Meni preovlada pa njegov sluh, kojim sluša, bude samo radi Mene; ruka njegova kojom prihvata, čini to samo radi Mene; noga njegova kojom ide, ide samo radi Mene. Ako od Mene nešto zatraži, Ja mu udovoljim, a ako se Meni utjece, Ja ga zaštitim.” (Buhari)
Ko se lijepo ophodi prema Allahu u periodu kada je zdrav i u dobru Allah, dž.š., će mu biti u pomoći kada bude u nevolji. Uzvišeni govori o Junusu, a.s., kada ga je progutala riba: “I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.” (As-Saffat, 143-144.) Da nije bio poznat po dobru, po namazu i ibadetu, u periodu prije toga utroba ribe bi mu bila kabur do Sudnjega dana.
Dobri naši preci su govorili: – Sjećajte se Allaha i spominjite Ga kada ste u dobru pa će se On sjetiti vas kada budete u nevolji. Junus, a.s., je spominjao i hvalio Allaha, dž.š., pa kada je dospio u utrobu ribe Uzvišeni je rekao: “I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.” (As-Saffat, 143-144.) Faraon je bio nepokoran, nije spominjao Allaha, dž.š.: “A on, kad se poče daviti, uzviknu: “Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!” Uzvišeni mu odgovara: “Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!” (Yunus, 90-91.)
Jedan od najvećih razloga zašto se dova ne prima je jedenje i pijenje harama i oblačenje haram odjeće. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Čovjek dugo putuje, raščupan je i prašnjav, diže ruke prema nebu: – Gospodaru! Gospodaru! A hrana mu haram, piće mu haram, odjeća mu haram, othranjen na haramu, pa kako da mu bude dova primljena radi toga!?” (Muslim)
Abdullah, sin imama Ahmeda, u knjizi Zuhd veli: “Zadesio je belaj sinove Israilove te su radi toga izašli izvan naselja da mole. Allah, dž.š., je objavio njihovom poslaniku da im prenese sljedeće: “Izašli ste na visoravan prljavih tijela, podižete ruke ka Meni uprljane krvlju i sa kojima ste svoje kuće napunili haramom. Sada, kada je moja srdžba prema vama žestoka samo ćete od Mene biti još dalji.”
Uzmimo pouku, draga braćo, prekontrolišimo sebe; kako stičemo imetak, kakvu hranu jedemo, kakvo piće pijemo, čime svoja tijela hranimo. Jedimo ono što je čisto i halal, pijmo halal i oblačimo se na propisan način da bi nam Allah, dž.š., ukabulio dove.
Jedan od razloga što se dova ne prima je izostanak iskrenosti prilikom upućivanja dove Allahu, dž.š.: “Molite se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko.” (Al-Mu’min, 14.) “Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaah, nikome!” (Al-Džinn, 18.)
Onima koji se pored Allaha, dž.š., mole kipovima, umrlima, evlijama, dova neće biti primljena kada je budu Allahu upućivali zato što je ne čine iskreno radi Allaha. Uzvišeni Allah nije propisao da Mu se dova upućuje uz nečije posredništvo već da to činimo direktno Njemu: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.” (Al-Baqara, 186.) “Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u džehennem poniženi.” (Al-Mu’min, 60.)
Jedan od razloga što se dova ne prima je i nemarnost prilikom upućivanja dove. Hakim bilježi predaju od Ebu Hurejre da je vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Molite Allaha ubijeđeni da će vam dova biti primljena, a znajte da Allah ne prima dovu nemarnog srca.”
Molite se ponizno
Razlog odbijanja dove je odsustvo naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Huzejfe ibnu’l-Jeman prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati dobro i odvraćati od zla ili će vam Allah poslati kaznu pa ćete Ga moliti, ali vam se neće odazvati.” (Tirmizi, Albani ga ocjenjuje kao hasen.)
Imam Šemsudin Muhamed bin Ebi Bekr veli: “Dova je najznačajnija za odbijanje nedaća a dobijanje željenog. Nekada izostane efekat dove zbog određenih slabosti; zato što sadrži nešto što Allah ne voli, zbog slabosti srca, zato što nije iskreno upućena Allahu, dž.š., ili nijje upućena u pravo vrijeme pa je poput labavog luka iz koga izbačena strijela ne odleti daleko. Razlog su i haram hrana, grijesi, nemarnost, pretjerana obuzetost igrom i zabavom.
Dova je najkorisniji lijek. Ona je neprijatelj belajima i nevoljama, odagnava ih i liječi. Sprječava da se dogode ili ih eliminiše, umanjuje ih kada se dese. Ona je oružje vjernika.”
Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Dova koristi za ono što se dogodilo i za ono što se još uvijek nije desilo, zato, Allahovi robovi, budite brižni prema dovi!” (Tirmizi, Albani kaže da je hasen)
Dova spada u najznačajnije vidove ibadeta. Onaj ko je ne čini ohol je, tvrda srca i daleko od Allaha, dž.š., to će biti razlog za njegov ulazak u džehennem: “Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u džehennem poniženi.” (Al-Mu’min, 60.)
Dova je uzrok za ulazak u džennet. Uzvišeni kaže: “I obraćaće se jedni drugima i jedni druge će pitati: “Prije smo među svojima strahovali”, – govoriće – “pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao; mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, dobročinitelj i milostiv.” (At-Tur, 25-28.)
U ovim ajetima Uzvišeni govori o stanovnicima dženneta koji će međusobno razgovarati o stanju na dunjaluku, šta su radili i o uzroku koji je bio presudan za njihov ulazak u džennet. Jedni će kazati da je razlog njihovog ulaska u džennet to što su se na dunjaluku bojali svoga Gospodara, Njegove kazne, pa su izbjegavali grijehe a radili dobra djela. Allah, dž.š., im je podario uspjeh i sačuvao ih patnje u ognju iz dobrote svoje. Oni su Ga na dunjaluku molili da ih sačuva džehennemske patnje i da ih uvede u džennet.
“Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (Al-A’raf, 55-56.)
Imam Ibn Kajjim veli: “Ukoliko je prilikom upućivanja dove srce potpuno predano, ukoliko se čini u vremenu kada se dova prima; – u zadnjoj trećini noći, za vrijeme ezana, između ezana i ikameta, nakon farz-namaza, u vremenu kada se imam penje na mimber petkom pa sve do kraja džume-namaz, period iza ikindije-namaza pred kraj dana – ukoliko se čini skrušeno, ponizno, okrenut prema Kibli, pod abdestom, podignutih ruku prema nebu, počinjući sa zahvalom Allahu, dž.š., i salavatom na Poslanika, s.a.v.s., a nakon dove udijeli sadaka; dova će biti primljena, pogotovo kada sadrži riječi koje je spomenuo Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., da su posebno važne, kao što je Allahovo uzvišeno ime.”
Draga braćo i cijenjene sestre, dovimo da nas Allah, dž.š., oslobodi od nedaća i nevolja, da nam podari pobjedu nad neprijateljem. Upućujmo dove što više za sebe i za sve muslimane! Allah, dž.š., je blizu i prima iskrene dove. Nemojte nikome činiti nasilje jer se dova mazluma – osobe kojoj je počinjeno nasilje, prima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Čuvaj se dove mazluma, jer između nje i Allaha nema zastora.” (Buhari i Muslim) saff.ba
