Djecu volim više od svega i želja mi je bila oženiti se i imati djecu. Zaljubio sam se u mladu djevojku i nisam mogao zamisliti život bez nje. U to vrijeme sam radio u jednoj firmi i zarađivao oko 800 egipatskih funti. Jednog dana nazvala me je i rekla da jedna veća firma traži zaposlenike, a plaća je 15.000 egipatskih funti. Odmah sam se digao, jer bi mi to bila mnogostruka plata u odnosu na trenutnu. Ispričao sam se šefu uz bilo kakav izgovor kako bih brzo došao do druge firme. Istrčao sam na ulicu da zaustavim taksi kad sam odjednom osjetio tup udarac po boku.
Nisam se ogledavao oko sebe od radosti zbog druge firme i u tom sam trenutku pomislio na svoju ljubav, kojoj bih s novcem mogao ponuditi mnogo više, prije svega što je uvijek puno zahtjevala.Došao sam sebi tek u bolnicu, otvorio sam oči i vidio lijepu mladu djevojku kako sjedi na stolici, pokraj mog kreveta. Tada sam osjetio bol u nozi i zavapio, liječnik je odmah došao i obavijestio me da su sve pokušali da mi spase nogu, ali nažalost, morali su je amputirati. Vrisnuo sam i zaprepastio se od šoka. Prišla mi je djevojka i pokušala me je smiriti, stalno se izvinjavala, rekla je da sam jednostavno istrčao ispred njezina automobila.
Ignorirao sam je i nazvao svoju ljubav, i rekao joj sve. Ona je odmah došla i šokirala se kad me vidjela. Rekla je: “Žao mi je, želim ti brz oporavak” i otišla je. Ubrzo je od nje sigla poruka na moj mobitel, napisala je da joj je jako žao i da nažalost više ne može živjeti sa mnom, te da su joj roditelji izabrali drugog muškarca itd. I isključila je mobitel, malo kasnije je imala i novi broj. Bijes, razočaranje i nesvjestica pomiješali su se u meni i plakao sam poput djeteta. Djevojka je još uvijek sjedila tu i plakala je sa mnom. Nakon dvije sedmice vratio sam se kući u invalidskim kolicima, ta djevojka me nije ostavila samog ni sekunde. Pratila me je kući, išla u kupovinu i čistila stan, dok sam ja utrnuo u svoja invalidska kolica, svađajući se sa svojom sudbinom i vičući: “Zašto, Allahu, zašto si mi uzeo moju ljubav? Zašto si mi oduzeo posao? Zašto si me učinio nesposobnim za hodanje do kraja života? Zašto, Gospodaru??” Suze sam lio samo tako…
Moja tuga nije dugo potrajala, djevojka je učinila sve da mi pomogne, dolazila je svaki dan i pazila me. Ako bi malo okasnila, osjećao sam se kao siroče i usamljen. Nakon dva mjeseca stigao je poziv za vojsku, ali su me pustili zbog mog invaliditeta, a moj prijatelj je zauzeo moje mjesto. Subhanallah, zatim je stigla vijest da su na tom području eksplodirali plinski sustavi i da je moj prijatelj smrtno stradao. Bio sam tužan i plakao sam zbog toga, i zahvaljivao sam se Allahu što mi je poštedio život zbog hendikepa.
A onda sam od poznanika čuo da se moja bivša ljubav udala za njenog komšiju i da se neprestano svađa s njim, jer ne može imati djecu. Bio sam tužan zbog toga i njene situacije, i opet sam se puno zahvaljivao Allahu, jer volim djecu, a ona mi ih nije mogla pokloniti. U novinama sam pročitao o firmi zbog koje sam poletio, da je bankrotirala i da svi zaposlenici mjesecima nisu primali plaću. Zahvalio sam se Allahu na Njegovoj milosti prema meni.
Prošlo je nekoliko mjeseci, djevojka je još uvijek bila uz mene, zaljubio sam se u nju, njezin me čarobni manir očarao, nisam se usudio tražiti njezinu ruku kako je ne bih uplašio. Bojao sam se da ću je tada izgubiti. Jednog dana, skuhala mi je čaj i skupio sam svu svoju hrabrost i htio je pitati (za ruku), kad je od nje došlo veliko iznenađenje, izravno me pitala da li bih je oženio? Tijelo mi je podrhtavalo i upitao sam je: Šta si me pitala? Ponovila je svoje pitanje, rekao sam joj da ne trebam nikakvo sažaljenje.
Rekla je: Tako mi Allaha, nema sažaljenja, zaljubljena sam se u tebe već dugo i ne mogu zamisliti život bez tebe.
– A moja noga, ne mogu raditi, kako se mogu brinuti za tebe? Ona je odgovorila: Radit ćeš u uredu mog oca, to ne bi predstavljalo problem tvojoj nozi i moj otac je već sretan zbog toga. Preplavili su me moji osjećaji i morao sam zaplakati, poput kišnih kapi, suze su mi se slijevale niz lice: O Allahu, molim te da mi oprostiš, pobunio sam se protiv Tvoje mudrosti, Ti si želio najbolje za mene i uklonio si mnogo toga što tek sada mogu razumjeti, molim Te oprosti moju tadašnju nezahvalnost, TI si me spasio od:
-Braka s pohlepnom ženom koja ne može imati djecu i zato si mi poklonio divnu ženu.
-Ja bih poginuo u vojsci, ti si mi uzeo nogu kako bi mi sačuvao život.
-Spasio si me od posla koji bi bio moja financijska propast, ali na vidiku si imao boljeg.
Da, to je bila njegova priča… Draga sestro, dragi brate, ako ti Allah nešto uzme, nemoj biti tužan/na zbog toga i budi siguran/na da će ti Allah zauzvrat dati i nešto mnogo ljepše i bolje. Elhamdulillah uvijek i na sve, i ne zaboravi šta Allah kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate!” (El-Bekara, 216)
S njemačkog preveo Admir.
