Eh, kakav se život odvijao u, ovakvim, kućama

Glavna ulazna vrata ovakvih kuca su vrijedila na danasnje pare 20 maraka.Zakljucavala su se tako što su se sa unutarnje strane podbačala drvetom. Ali, iza tih običnih vrata su se nalazile zlatne duse.U ovakvim kućama je živjelo najmanje desetero čeljadi. Soba za dida i nanu, soba za babu i mamu, soba za musafire, soba za ……
Pored velike familije ovakve kuce su primale ogromna sijela, gosti obavezno nocivali, imale su ove kuce I starački dom pa did i nane nisu morali ici iz svog budzaka. Dvije- tri sobe a sto soba. Bilo je tu mjesta za svakoga, cak i za hajvane.
Eh, danas ogromne kuce,,musafira nema, konaka pogotovo, a ako organiziramo kakav sohbet nekako ukabulimo da to bude u garaži.
Haj što nema mjesta za dida i nanu, ali nema mjesta ni za nas, često pored velikog broja soba zivimo u ljetnoj kuhinji.
Ovakve kuce se vjerovatno nece nikad vratiti, dragi Boze daj da nam se vrati nekadašnje milenje. Amin! Piše: hfz Dzevad Sahinovic