Govor šejha Ijada Kunejbija kod kabura kćerke Sare koja je preselila nakon 2 godine bolovanja od raka
“Sara nikada nije bila ljuta na Allahovu odredbu. I Allahovom dobrotom, juče me upitala: “Oče, prouči mi nekoliko ajeta o Džennetu i njegovoj slatkoći.” Imala je napade gušenja jer joj je bolest pojela pluća. Dok se gušila govorila je: “La ilahe illallah, O Allahu, O Gospodaru, hvaljen neka je Allah”. Tako mi Allaha, ne mislim da joj Allah Uzvišeni neće podariti počast, posebno jer je ona djevojčica, dijete koje još nije odgovorno. Ovaj zadatak je meni i mojoj porodici postao veoma lagan: da činimo dobra djela sve dok je ne sretnemo u Džennetu.
Kaže Allah Uzvišeni: “Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je zalog onoga što je uradio.” (52:21)
Ali ne mogu zamisliti kako otac zanemaruje odgajanje svoje djece sve dok ne vidi jedno od njih kako umire na grijehu ili nevjerstvu. Ne mogu zamisliti kako bi takav mogao jesti svoju hranu ili spavati nakon toga! Trebao bi biti pun kajanja, jer to može biti rastanak nakon kojeg nikada više neće biti bilo kakvog sastajanja. Jedno od njih je vječno u Džennetu, a drugo vječno u Vatri. I ovo je, tako mi Allaha, pravi gubitak. “Reci: Gubitnici su, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je očevidan gubitak!” (39:15) Čovjek može izgubiti sebe i svoju porodicu i da oboje odu u Vatru. Mogli bi se zauvijek razdvojiti. Allahu se utječemo od toga.
Što se tiče mene, tako mi Allaha, koliko tugujem za svojom kćerkom što se rastaje od mene, isto toliko osjećam smiraj, olakšanja i sreće što je Allah okončao njen život na ovakav način, Svojom dobrotom i milošću. Pa ponavljam: ako volite nekoga, svoga sina, kćerku, oca, majku, sestru, brata… savjetujem vam da budete odlučni da ih uputite i izvučete pokajanje od njih prije njihove smrti. Čovjek je nemaran, neko ko im je drag umre i onda oni dođu do upute i nikada ne zaboravljaju gorčinu što je neko od njihove porodice preselio na grijehu ili nevjerstvu, na sumnji ili ismijavanju Allahovih svetinja.
Ovo je moj savjet vama i sjetite se kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio pored svog amidže Ebu Taliba, pokušavši da iz njega izvuče ove riječi: “O amidža, izgovori riječi kojima ću se zauzimati za tebe kod Allaha na Sudnjem danu. Izgovori ih, i nadam se da će ti se Allah smilovati. Reci: La ilahe illallah.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je žudio da njegov amidža, onaj koji ga je branio i žrtvovao sebe, svoj imetak i svoju djecu za njega, žudio je da ga njegov amidža sretne u Džennetu. Ali, on je umro na vjeri Abdul Muttaliba.
Tako mi Allaha, ovo je veoma bolan kraj. Ja to nisam doživio, hvala Allahu! Hvaljen neka je Allah koji me počastio time što je moja kćerka preselila u strpljivom stanju i zadovoljna odredbom. Čak i u trenucima kada je bila u nesvjestici, probudila bi se na trenutak i rekla bi: “Nisam klanjala podne namaz, želim klanjati podne namaz.” Bila je predana svome hidžabu i pažljiva po pitanju njenog stida i časti. Allahovom dobrotom bila je nasekirana i uznemirena kada bi vidjela da se neko ismijava sa Allahovim propisima. “Oče, pogledaj šta govore o vjernicima. Oče, pogledaj šta govore o islamu.” Allahovom dobrotom! Zato ja imam lijepo mišljenje o Allahu da će joj podariti počast i smatram da je boravak kod Allaha bolji za nju od života pored nas.
Moj zadatak je postao samo činjenje dobra u vremenu koje mi je preostalo, a ono je tako mi Allaha kratko, kako bi joj se mogao pridružiti. Hvaljen neka je Allah, Gospodar svih svjetova. Molim Allaha da vas počasti uputom vaših voljenih i da vas sjedini sa njima u najvišem Firdevsu, bez polaganja računa i kazne. Neka su salavat i selam na našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”
Izvor: n-um.com
