Poricanje genocida u Srebrenici: Medijska kampanja i njene posljedice
U kontekstu postkonfliktnog društvenog uređenja na prostorima bivše Jugoslavije, genocid u Srebrenici predstavlja jednu od najtragičnijih tačaka u novijoj historiji. Ovaj strašni događaj iz jula 1995. godine, kada je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, ostavio je neizbrisiv trag na kolektivnom pamćenju naroda. Nažalost, i dalje svjedočimo intenzivnoj kampanji poricanja ovog zločina, što je posebno izraženo u medijima kao što su Večernje novosti. Ovaj dnevnik, poznat po svojim kontroverznim stavovima, nedavno je ponovo pokrenuo raspravu na temu Srebrenice, izazivajući time veliku pažnju i osude iz domaćih i međunarodnih krugova.
U članku objavljenom 17. novembra, Večernje novosti su izrazile protest zbog otkrivanja Cvijeta Srebrenice u sjedištu Ujedinjenih nacija u New Yorku. Ovaj simbol, koji predstavlja sjećanje na žrtve genocida, postao je meta oštrih kritika. Naslov koji je odjeknuo bio je “Laž o genocidu u Srebrenici klešu u kamen”. Ovakva retorika ne samo da umanjuje bol žrtava, nego i potkopava napore međunarodne zajednice da se suoči sa ovom tamnom stranom povijesti. Naime, Cvijet Srebrenice je međunarodno priznati simbol otpora i sjećanja, a njegovo omalovažavanje pokazuje duboku neosjetljivost prema patnjama preživjelih i porodica žrtava.
Kontinuirano poricanje genocida od strane srbijanskih medija, koje podržavaju i vlasti, pokazuje duboku podijeljenost u društvu. Milorad Vučelić, urednik lista, poznat je po svojim nacionalističkim stavovima i bliskim vezama sa bivšim vlastima, uključujući i one iz vremena Slobodana Miloševića. Njegova medijska strategija nije usmjerena samo na izvještavanje, već i na kreiranje narativa koji minimiziraju patnje žrtava i opravdavaju zločine. Ovaj oblik manipulacije informacijama ne samo da dezinformiše javnost, već i dodatno polarizira društvo, čineći pomirenje još težim.
Osim što se ovakvi članci bave poricanjem genocida, oni također služe kao platforma za širenje revizionističkih stavova. Jedan od sagovornika u pomenutom članku je izjavio da otkrivanje spomenika u UN-u predstavlja “akciju protiv mira na Balkanu”. Ova izjava nije samo neosnovana, već i duboko problematična, jer implicira da sjećanje na žrtve predstavlja prijetnju stabilnosti. Ova vrsta diskursa ne samo da produbljuje podjele među narodima, već također može otvoriti vrata novim sukobima i nasilju. U tom smislu, važno je razumjeti kako se historija koristi kao oružje u političkim obračunima, što dodatno otežava proces pomirenja i izgradnje povjerenja među zajednicama.
U trenutku kada je međunarodna zajednica pokušala da stvori prostor za dijalog i pomirenje, ovakve objave služe kao podsjetnik na izazove s kojima se suočavamo. Amina Mohammed, zamjenica generalnog sekretara UN-a, jasno je naglasila važnost suočavanja sa historijom. Njena izjava da samo poricanje predstavlja napad na čovječanstvo ukazuje na potrebu za kolektivnim priznanjem istine kako bi se spriječili budući zločini. U tom smislu, neophodno je ojačati napore u obrazovanju o historiji, kako bi mlade generacije bile svjesne važnosti sjećanja na prošlost i suočavanja s njom, umjesto da bježimo od nje.
U ovom kontekstu, važno je naglasiti da borba protiv negiranja genocida ne bi trebala biti samo odgovornost žrtava, već i svih nas kao društva. Uloga medija je ključna, jer kroz objektivno i pravedno izvještavanje mogu pomoći u oblikovanju kolektivnog pamćenja i prevenciji sličnih tragedija u budućnosti. Također, važno je angažirati istraživače i aktiviste koji mogu pružiti potrebne resurse i podršku preživjelima, kao i osigurati da se njihovi glasovi čuju i poštuju.
U zaključku, poricanje genocida u Srebrenici nije samo lokalni problem – to je pitanje koje se tiče cijelog svijeta. Naša odgovornost, kao globalne zajednice, jeste da se suprotstavimo ovakvim narativima i radimo na izgradnji svijeta gdje će istina biti temelj mira i pomirenja. Genocid u Srebrenici se ne smije zaboraviti, a sjećanje na žrtve mora ostati trajno kako bismo osigurali da se ovakvi zločini nikada više ne ponove. Svaka generacija nosi odgovornost da se bori protiv negiranja i da promiče istinu, kako bismo osigurali bolju budućnost za sve.
