Pitanje:
Da li će svi muslimani, uključujući licemjere, oni koji nisu klanjali i koji su činili širk, ući u Džennet nakon što provedu neko vrijeme u Džehennemu?
Odgovor:
Hvala pripada Allahu.
Trebao razumjeti osnovno pravilo po ovom pitanju, pitanje ulaska u Džennet i vječnog boravka u Vatri. To je jednostavna stvar koja je objašnjena u kratkom hadisu koji je zabilježio Muslim u svome Sahihu (135) od Džabira, radijallahu anh, da je rekao: „Došao je čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Koja su dva djela koja čine ulazak u Džennet ili Džehennem neizbježnim?’
On je rekao: ‘Ko god ne bude Allahu širk činio uće u Džennet, a ko umre čineći širk Allahu ući će u Džehennem.’“
Kaže Nevevi, rahimehullahu te’ala: „Što se tiče riječi: ‘Koja su dva djela koja čine ulazak u Džennet ili Džehennem neizbježnim?’ Ono što se misli su osobina zbog koje će sigurno ući u Džennet i osobina zbog koje će sigurno ući u Džehennem.“
Hadis pojašnjava da razlog zbog kojeg će čovjek sigurno ući u Džennet jeste da umre na vjerovanju u Tevhid, a ono zbog čega će sigurno biti vječno u Džehennemu jeste ako umre u širku.
To je konačni princip koji je poznat i utvrđen u islamu. Potvrđen je mutevatir predajama. Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
„Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.“ (Prijevod značenja En-Nisā’, 48)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je objasnio u hadisu o šefa’atu, stanje griješnika u Džehennemu, i objasnio je da niko neće biti izveden iz njega osim onih koji su umri vjerovajući u Tevhid i izgovorili šehadet (La ilahe illellah), i koji su u svojim srcima imali trun vjere: „Bit će izveden iz Vatre svatko ko je rekao: ‘ La ilahe illellah (Nema pravog boga osim Allaha)’ i koji ima u srcu dobra koliko je zrno ječma. Onda će biti izveden iz Vatre svatko ko je rekao: ‘La ilahe illellah’ i koji ima u srcu dobra koliko je zrno pšenice. Onda će biti izveden iz Vatre svatko ko je rekao: ‘La ilahe illellah’ i koji ima u srcu dobra koliko je veličina malog mrava.“ Zabilježili su ga Buharija (6861) i Muslim (285).
Na osnovu toga, možemo vidjeti stanje ovih koji su pomenuti u pitanju.
Ako je osoba upala u veliki širk, bilo da je u osnovi mušrik kao što su jevreji, kršćani, budisti i druge vrste nevjernika, ili da je bio musliman koji je se odmetnuo od islama time što je upao u šrik – kao što je spomenuto u pitanju – onda njegova tvrdnja da pripada islamu ili to što ima muslimansko ime neće mu koristiti, niti će dobra djela koja je uradio itd., ako je upao u veliki širk i umro a nije se pokajao. Allah, subhanehu ve te’ala kaže:„A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš izgubljen biti.’ Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan!“
(Prijevod značenja Ez-Zumer, 65-66)
Onaj koji nikako ne klanja, bilo u kući ili u džamiji, i ne ide na Džumu niti na namaze u džematu, on je također učinio svoju knjigu djela ništavnom i pao je u kufr time što ne klanja nikako. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ugovor između nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi je uznevjerovao.“ Zabilježili su ga Tirmizi (2545) i En-Nesai (459). Šejh Albani ga je ocijenio sahihom.Za više informacija o kufru onoga ko ne klanja pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 5208.
Što se tiče licemjera, ono na što se misli su osobe koje pri sebi imaju veliko licemjerstvo, uglavnom oni koji vanjštinom pokazuju da su vjernici, a ustvari u srcu su nevjernici skrivajući to od ljudi, oni će biti na gorem stepenu od nevjernika i mušrika. Njihova završnica će biti u najdonjim stepenima Džehennema, kao što je Allah, subhanehu ve te’ala, rekao:„Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.“
(Prijevod značenja En-Nisā’, 145)
Ali ako ste pod licemjerima mislili na one koji padnu u neka djela licemjerstva, kao što je laž ili pronevjera povjerenja ili kršenje obećanja; ili da je upao u neki mali širk, kao što je da radi djela da bi ga drugi vidjeli ili da se zaklinje nekim mimo Allaha; ili osoba koja je upala u neki veliki ili mali grijeh – takva osoba ne postaje nevjernik samim činjenjem tog djela. To ga ne izvodi van okvira islama i neće vječno biti u Džehennemu zbog toga, ako umre kao vjernik u Tevhid. Nego, on je pod Allahovom voljom: ako On hoće kaznit će ga zbog njegovih grijeha, onda ga uvesti u Džennet zbog toga što je vjerovao u Tevhid, ili će mu se smilovati na samom početku i uvesti ga u Džennet i oprostiti mu grijehe koje je uradio. Buharija (6933) i Muslim (1659) prenose od Ebu Zerra, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Došao mi je Džibril u strani El-Harre i rekao: ‘Obraduj svoj ummet da će svako ko umre a ne bude širk Allahu činio ući u Džennet.’ Rekao sam: ‘Džirile, čak i ako bude krao i blud činio?’ Rekao je: ‘Da.’ Rekao sam: ‘Čak i ako krade i čak ako čini zinaluk.’ Rekao je: ‘Da.’ Rekao sam: ‘Čak i ako krade i čak ako čini zinaluk.’ Rekao je: ‘Da, čak i ako bude pio alkohol.’“
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.information/en/147996
