Hoćeš li da znaš zašto je Husein ef. Kavazović i moj izbor za reisa!?
13 decembar ‘92 žestoka ofanziva četnika na Gradačcu. Naselja Vida 1 i Požarike pred samim padom. Snijeg, mraz, hladnoća, ama sve se urotilo haman protiv nas. Dolazimo u ispomoć. Oko podne nastupa žestok pješadijsko tenkovski napad, gori i nebo i zemlja.
Desni bok jedva izdržaje, nose ranjene, vuku ih po zemlji kroz tranšeju, jednostavno puka bezizlazna situacija. Pomislimo ovo je kraj. U taj tren, neko uzviknu: “Allah je Najveći, nema Boga osim Allaha. Tekbiiiiiir”, zaori se kroz kotline i doline napadnutih mjesta.
Čovjek do mene, potpuno ozarena lica uzviknu; “Maša Allah, evo ih, “Hodže” nam dolaze u pomoć. Vidjeh kako trče sporednim tranšejom prema nama: efendija Kavazović, rahmetli Faruk Gradaščević, rahmetli Salih Grapčić, rahmetli Nijaz Grapčić, Salih Budović i još mnogi…
Zaori se opet Tekbir, niko više od nas i ne obraća pažnju na četnike, niko se više nakon ovoga nije nit’ bojao, niti strahovao.
Efendija Kavazović uzviknu sa podignutim kalašnjikovim, dok je prolazio iza nas:
“Ne bojte se braćo, držite se čvrsto, i nek’ znate dobro, ovdje uz Božiju pomoć sigurno proći neće.”
Taj dan sam bio počašćen prisustvom heroja, gazije i velikoga bosanskog, patriote. Jer taj dan život na tome mjestu nije imao cijenu.
Amir Hasanović FB