Havi Tatarević, povratnici u selo Zecovi kod Prijedora, u ratu su ubijeni šest sinova i muž. Godinama je primala pomoć države kao civilna žrtva rata, no sada joj je ta pomoć ukinuta, izvještava Harun Karčić, reporter Al Jazeere.
Hava Tatarević je po mnogima oličenje stradanja u ratu. Ubijene sinove i muža pronašla je 22 godine kasnije u masovnoj grobnici Tomašica.
“Gore mi je, vjeruje te mi. Kako sam ih ukopala, ja sva drhćem. Ja nemam snage za hodati… niti jesti, niti piti…”, kaže Tatarević.
“Da je samo jedno, možda se ne bih toliko žalila, ali njih je sedam…”, dodaje.
Pogoršana sudbina
Mislila je da se njena sudbina ne može pogoršati. Ali to se upravo i desilo.
Hava je primala 75 eura pomoći mjesečno od bh. entiteta Republike Srpske kao civilna žrtva rata.
Tražila je veću naknadu s obzirom na broj ubijenih članova porodice.
“Zato sam se žalila. Kažem im: ‘Kako da se može da toliku djecu da se prima 150 maraka?’ Ona mi reče ‘Kod nas je za 10 ili jedan – 150 maraka”, kaže majka šest ubijenih sinova.
Sada joj je i tih 75 eura pomoći ukinuto.
Predmet vraćen prvostepenom organu
Resorno ministarstvo je naredilo da se njen predmet vrati na prvostepeni organ, te da se ponovo utvrdi da li su njena djeca bila civilne žrtve rata.
U prvostepenom postupku je doneseno rješenje kojim je žalba odbijena, a u postupku revizije prvostepeno rješenje je ukinuto i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje, jer je drugostepeni organ cijenio da nisu sa sigurnošću utvrđene činjenice da li su članovi porodice imenovane nastradali kao civilne žrtve rata.
“Slučaj Have Tatarević samo je jedan od nekoliko desetina sličnih u okolini Prijedora. Borci za prava povratnika vjeruju kako je riječ o sistematskim naporima vlasti Republike Srpske da otežaju život bošnjačkih povratnika u ovom entitetu BiH”, izvještava Harun Karčić, reporter Al Jazeere.
Jedina satisfakcija
Iz udruženja Prijedor 92 kažu da se na ovaj način pokušavaju falsificirati historijske činjenice o onome što se to desilo u ljeto 1992. godine u Prijedoru.
“Ovo je samo jedan slijed dešavanja kojeg mi trpimo već dvije godine u Prijedoru od kako smo počeli koristiti riječ ‘genocid’ kao definiciju zla koju smo mi igrom slučaja preživjeli”, kaže Sudbin Musić, predstavnik ovog udruženja.
Havinih šest sinova i muž ukopani su u groblju nedaleko od njene kuće.
Ona kaže kako novčana naknada opštine nije toliko ni bitna koliko je bitna želja da bude priznata kao civilna žrtva rata.
Dok prvostepeni organ ne donese novu odluku, posjeta ovom mezarju je jedini vid duševne satisfakcije koju ona ima.
