Identifikacija žrtava rata u Bosni i Hercegovini: Suočavanje s prošlošću
U okviru kontinuiranog procesa traženja pravde i istine, Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nedavno je objavio važan korak u identifikaciji žrtava rata. Naime, 14. novembra 2023. godine, u prostorijama Komemorativnog centra u Tuzli, identifikovani su posmrtni ostaci pet žrtava iz proteklog rata, čime se nastavlja napor da se dostojanstveno obilježe oni koji su izgubili živote na stravičan način. Ovaj događaj ne predstavlja samo tehnički proces identifikacije, već i simbol nade za mnoge porodice koje su izgubile svoje voljene tokom jednog od najtragičnijih perioda u historiji Bosne i Hercegovine.
Među identificiranim žrtvama su i supružnici Bulatović, čija tragična sudbina simbolizira sudbine mnogih porodica koje su izgubile svoje najmilije. Šerifa Bulatović, rođena 1915. godine, nestala je na području Sušice u Srebrenici, dok je njen suprug Nazif, rođen 1914. godine, nestao u martu 1993. godine. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su 28 godina kasnije, što dodatno oslikava težinu i bol procesa pronalaska i identifikacije žrtava. Ova situacija je duboko emotivna i za porodicu Bulatović, koja je provela gotovo tri decenije u potrazi za odgovorima i pravdom.
Tragične sudbine identificiranih žrtava
Osim supružnika Bulatović, identifikovani su i ostali članovi koji su nestali tokom rata. Na primjer, Kulić Hajrija, rođena 1933. godine, nestala je u junu 1992. godine u mjestu Pribošijevići. Njeni posmrtni ostaci pronađeni su 29 godina kasnije, u oktobru 2021. godine. Ova kašnjenja u pronalasku tijela ne oslikavaju samo individualnu tragediju, već i kolektivnu bol koja je pogodila cijele zajednice. Porodica Kulić nije izgubila samo jednu, već više članova, uključujući Kulića Sulju, koji se također smatra žrtvom ovog sukoba.
Ove bespomoćne sudbine potiču iz strašnih događaja koji su se odigrali u našoj zemlji. U presudi Suda Bosne i Hercegovine, nekadašnji komandir čete VRS Stojan Perković osuđen je za protivpravno hapšenje Hajrije i Sulje Kulić. Ova presuda jasno pokazuje da pravda može biti zavedena, ali nikada ne može izbrisati bol koji su porodice pretrpjele. Perković je priznao krivicu za zločine, što je značajan korak prema uspostavljanju pravde, ali i dalje ostaje mnogo neodgovorenih pitanja. Kako se mnogi od nas suočavaju s pitanjem pravde, važno je razumjeti da svaka presuda nosi težinu ne samo pravne, već i emotivne prirode.
Uloga DNK analize u identifikaciji žrtava
Važno je naglasiti da su svi identificirani posmrtni ostaci najprije analizirani putem DNK metode, koja je ključna u procesu identifikacije žrtava. Ova metoda omogućava da se sa velikom preciznošću utvrdi identitet žrtava, a porodice su zatim potvrdile identitete svojih najmilijih. Ovaj proces, iako bolan, pruža neku vrstu zatvaranja onima koji su ostali bez svojih voljenih. U vrijeme kada se suočavamo s preteškim sjećanjima, važnost ovakvih identifikacija postaje još izraženija. Svaki novi proces identifikacije također otvara pitanja o tome koliko su porodice spremne da se suoče s prošlošću i kakve posljedice to ima na njihovo mentalno zdravlje.
U isto vrijeme, mnogi se suočavaju s problemima u vezi s pamćenjem i priznavanjem stradanja. Mnoge porodice su i dalje u potrazi za svojim nestalim članovima, a proces identifikacije često traje godinama. Svaka nova identifikacija je nada za porodice, ali i dodatna bol za sve one koji su izgubili svoje najmilije. Bosna i Hercegovina se suočava s teškim pitanjima koja se odnose na pravdu, sjećanje i pomirenje. Ovaj proces traženja istine i pravde je od suštinskog značaja za izgradnju društva koje se temelji na poštovanju i razumevanju.
Zaključak: Put prema pravdi i pomirenju
Identifikacija žrtava rata u Bosni i Hercegovini nije samo pravni proces, već i važan dio društvene i emocionalne rehabilitacije. Svaki pronalazak posmrtnih ostataka otvara vrata za daljnje razgovore o pomirenju i izgradnji boljih međunacionalnih odnosa. Dok Bosna i Hercegovina nastavlja svoj put ka izgradnji stabilne budućnosti, važno je ne zaboraviti prošlost i pružiti podršku onima koji su pretrpjeli najgore. Ove identifikacije nisu samo simbol pravde; one su i prilika za izgradnju mostova između različitih zajednica koje su pretrpjele slične gubitke.
Institut za nestale osobe i dalje radi na identifikaciji i pronalasku svih onih koji su nestali tokom rata, s nadom da će svaki novi korak u tom procesu donijeti mir i pravdu porodicama koje su izgubile svoje najmilije. U društvu koje se bori s posljedicama rata, svaki korak ka istini i pravdi predstavlja svjetlo nade za bolju budućnost. Uloga društva je da podrži ove napore, da pruži ruku porodicama koje se suočavaju s tugom i da aktivno učestvuje u procesu izgradnje zajednice koja se temelji na pomirenju i razumijevanju, jer samo tako možemo stvoriti svijet u kojem će se povijest ponavljati samo u učionicama, a nikada u stvarnosti.
