Skoro 40 hiljada građana BiH ne zna hoće li danas imati pristojan obrok, procjena je upravitelja javnih kuhinja. Je li u BiH bolje biti zatvorenik s osiguranim ručkom ili slobodan, a gladan? Čija je to sramota? Tekst donosi Deutsche Welle.
Kroz prozorčić javne kuhinje Crvenoga križa u Mostaru korisnicima se dnevno preda od 350 do 370 pripremljenih obroka. Hrana se dijeli iza 10 sati, neki svoj obrok odmah jedu u blagovaonici, a neki pružaju svoje kantice kako bi kuharice u njih ulile varivo.
Nije im previše do razgovora, a ni do fotografiranja. Kao da jedva čekaju otići sa svojim lončićima i kruhom. Pojedini dolaze s većim posudama. “Tu je hrana za 12 članova obitelji”, kaže kuharica javne kuhinje za DW.
“Borba za život”
Ramiz Pozder otac je petero djece i narušenog je zdravlja. “Borba je to za život, za obitelj”, kaže u kratkom razgovoru za DW. Obitelj prehranjuje u javnoj kuhinji već 12 godina.
Od posla ne bježi, ali ga nema. Ne može se drukčije, a pomoći, pojadao se, ni od kuda nema.
“Kako živjeti od mirovine supruge od nešto više od 400 KM? I ona je teško bolesna, ali se bori za nas i našu djecu. Da nismo prljavi, poderani”, pokazuje Ramiz dostojanstveno na svoju čistu i ispeglanu majicu. S obitelji on živi u staroj kućici bez kupaonice.
“Tako ti je, sestro, kako je”, završava ovaj kratak razgovor.
crna-hronika
