Megan Lovelady jedna je od tri osobe koje su prešle na islam u džamiji u Christchurchu (Novi Zeland) u kojoj je ubijeno 43 ljudi. Ova 22-godišnjakinja koja je s obitelji emigrirala na Novi Zeland kao dijete iz SAD-a, sada moli pet puta dnevno. Ali njezin put nije prošao bez poteškoća.
Dok je Megan Lovelady prvi put stajala na ulazu u džamiju Al Noor, imala je osjećaj da je kod kuće. Bilo je to samo dva tjedna nakon što je naoružani napadač stajao na istom mjestu i ispalio stotine metaka u vjernike koje će ona uskoro nazvati svojom braćom i sestrama. Ona je jedna od tri osobe koje su prešle na islam u džamiji Al Noor nakon napada 15. ožujka (2019. g.). U početku je samo htjela pomoći, jer je dan nakon napada čula da se muslimanke boje napustiti svoje domove zbog straha za svoju sigurnost.
Dok je šetala Christchurchom pokrivene glave, osjećala se kao da je ljudi gledaju više nego inače. Nadala se da će ova mala gesta podrške pomoći ljudima da nošenje marame prihvate kao “normalnije”. Nastavila je nositi maramu nekoliko narednih dana. Tjedan dana nakon masakra, rano je otišla s posla kako bi prisustvovala bdijenju u Hagley Parku, zajedno s tisućama drugih ljudi, gdje su se molitve petkom održavale (u blizini džamije Al Noor). „Tamo je jedan od imama učio Kur’an, kada sam čula to, kao da mi se nešto pomaknulo u prsima…“ rekla je. Ubrzo nakon učenja Kur’ana, stotine muslimana krenulo je obaviti molitvu, pali su na sedždu. Bio je to emocionalno snažan prizor za Megan, pa se i ona htjela pridružiti molitvenim pokretima, ali nije znala kako. Rekla je: “Nisam znala kako, tako da sam samo stajala tamo u hidžabu i plakala.”
Nakon toga, Megan je željela saznati više o islamu. Također je imala gotovo očajničku potrebu pomoći muslimanskoj zajednici koja je patila nakon napada.
U džamiju je ušla iz simpatije i radoznalosti, stajala je i gledala namaz, plakala…a nakon što su joj govorili o istinitosti islama, prije nego je izašla iz džamije, izgovorila je šehadet. Potom je upitana za reakciju svojih prijatelja nakon prihvatanja, a ona je na to odgovorila: “Svi moji prijatelji su sada u džamiji.”
Ona kaže: „Stajala sam i plakala, osjećala sam se kao da je džamija moj dom, od trenutka kada sam ušla u džamiju, zvali su me “sestro” i mjesto je bilo lijepo. Primila me jedna žena muslimanka i razgovarala sa mnom o načelima vjere u islamu. Sve što sam čula i slušala bilo je vrlo logično i razumljivo. Ono što sam čula je bilo nešto sa čime sam se samo mogla složiti. Sve u islamu mi je imalo savršenog smisla, osjećala sam se kao da sam zapravo muslimanka, na kraju sam prigrlila Islam i posvjedočila tog dana.“
Nakon primanja islama
Megan svaki dan posjećuje džamiju, čita Kur’an i islamsku literaturu, provodi vrijeme s drugim muslimanima učeći o vjeri i kaže: “Zapravo se osjećam kao kod kuće i da sam dio zajednice više nego što sam se osjećala ikad u životu.” Allah me zvao kući.”
Milioni i milioni muslimana diljem svijeta obavljaju namaz u isto vrijeme, u istom smjeru. Nevjerojatno je, jedinstvo islama je nevjerojatno. To je najbrže rastuća religija na planeti, molitva pet puta dnevno daje mom životu strukturu i smisao. Dok iz zapadne perspektive ljudi na to gledaju s čuđenjem kao „Tvoj Bog te tjera da se moliš pet puta dnevno!! Ne oduzima li ti to previše vremena?“ Zapravo, potrebno je samo 25 minuta svaki dan, od sveukupno 24 sata koja imamo na raspolaganju.
„Moje prihvaćanje islama je jasno i duboko i nije uopće strašno kao što zvuči. Ako imate pogrešne predodžbe o islamu, nemojte nas mrziti! Dođite, pitajte i razgovarajte s nama i vidjet ćete zašto se osjećamo dobro.“
Molimo Allaha, Uzvišenog, Velikog, da našu sestru Megan učvrsti na pravom putu, da joj poveća znanje i razumijevanje vjere.
Izvor: www.themuslimah.org
n-um
