Osim nadležnih doktora kontaktira ih i direktorica, zbog čega zahvaljuju svima u bolnici, ali i prijateljima i kolegama na porukama podrške
Blizanci koji su prvi u Hrvatskoj oboljeli od koronavirusa odlučili su ekskluzivno za Jutarnji list podijeliti svoju priču kako bi umirili javnost i otklonili dezinformacije koje se pojavljuju posljednjih dana.
Braća se nalaze u karanteni u Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević u Zagrebu, a s njima su telefonski razgovarali novinari Jutarnjeg lista u srijedu u 19.40 sati. Na razgovor su pristali, naravno, uz uvjet da se ne objavljuje identitet, kako bi poručili da se dobro osjećaju te da panika o kojoj čitaju iz svoje bolesničke sobe zaista nije potrebna. Do prije nekoliko sati svaki od njih bio je u svojoj sobi, no sada su zajedno i vrijeme krate čitanjem vijesti, koje se tiču uglavnom koronavirusa.
– Prvo da razriješimo misterij ko je bio u Milanu. Tačna informacija je da smo na putu od srijede 19., do petka 21. februara, u Milanu bili moja djevojka i ja. Dakle, nije bio moj brat niti iko od prijatelja. Na put smo išli autobusom i isto smo se tako vratili – kaže blizanac koji je prvi u Hrvatskoj obolio od koronavirusa.
Kada su krenuli na put, a i kada su se vratili, još nije bilo govora o tome da bi Milano bio neka destinacija u kojoj bi se mogli zaraziti, jer da je tako, kaže, sigurno ne bi otišli.
– U Milanu smo bili turistički, a na utakmici Lige prvaka bio sam sam, bez djevojke. U petak smo u Zagreb stigli oko 7.50 ujutro, tako da sam otišao direktno na posao. Osjećao sam se uobičajeno i nisam imao nikakve znakove bolesti – kaže.
PROBUDIO SE S TEMPERATUROM
Vikend je bio uobičajen, uglavnom je bio kući, gdje stanuje s majkom i bratom blizancem.
– Nije mi na kraj pameti bilo da bih se mogao zaraziti. Čak i kad sam se vratio, i kada se počelo govoriti o širenju koronavirusa u Italiji, nisam mislio da bih mogao biti zaražen. Budimo realni, ko bi za sebe pomislio da je baš on taj prvi u zemlji koji će dobiti virus koji je globalna tema skoro dva mjeseca – kaže.
Stigao je ponedjeljak, dan kada su oba brata trebala ići na posao. Jedan radi od 7, a drugi ima klizno radno vrijeme, tako da se diže sat kasnije.
– Otišao sam na posao u ponedjeljak, kao i svaki dan. U uredu je bilo oko sedam kolega. Bio je to sasvim običan dan. Oko 12 sati brat mi je poslao poruku kako se probudio s temperaturom 37,6 pa da nije otišao na posao – kaže drugi brat.
Na prvu nisu na to uopće reagirali, kao da je obična temperatura u pitanju. No, majka se zabrinula i počela povezivati temperaturu s putovanjem na kojem je bio. Odlučili su se javiti liječnici porodične medicine, koja je rekla kako bi bilo dobro da nazovu Infektivnu bolnicu.
– Kad mi je završio radni dan krenuo sam kući. Mama mi je javila da će po brata doći sanitet. Zapravo sam došao tačno u tom trenu – kaže.
IZGLEDALO JE ‘ČERNOBILSKI’
Izgledalo je pomalo černobilski, smiju se braća.
– Sanitetsko vozilo, ljudi odjeveni od glave do pete, tako da im se jedva oči vide. Pod mjerama sigurnosti stigao je u Zaraznu. Tu je počela procedura. Upitnik gdje sam bio, mjerenje temperature, vađenje krvi, bris nosa i usta, EKG, rendgen pluća i srca, i za kraj – izolacija do nalaza – kaže i dodaje kako mu nije bilo svejedno.
Iako su nalaze očekivali tokom večeri, oni nisu stigli. Brat je čekao kako bi znao hoće li ujutro na posao ili ne. Kako ni u utorak ujutro, kada je trebao krenuti na posao, nije bilo nalaza, odlučio je ne otići iz predostrožnosti.
– Ispostavilo se da sam dobro odlučio – kaže, a brat dodaje kako su mu nalaze javili telefonom.
Naime, karantena je ozbiljna. Soba u kojoj boravi zaključana je i gotovo niko ne ulazi. Sam mjeri temperaturu, nivo kisika u krvi i otkucaje, a osim toga, videonadzorom je pokriven 24 sata. S doktorima razgovara preko interfona ili mobitelom. Što se samog zdravstvenog stanja tiče, osim temperature koja nije prelazila 38 stepeni Celzijevih, nema druge simptome i dobro se osjeća.
– E, onda je došlo poslijepodne. Brat u bolnici, a ja se počinjem čudno osjećati. Toplomjer, temperatura…37,4. Procedura opet ista. Sanitetsko vozilo, samo ovaj put drugi blizanac na putu za Zaraznu – kaže i dodaje kako je njemu već nakon brata bilo jasno o čemu se radi.
ISTA PROCEDURA ZA DRUGOG BRATA
Proceduru je prošao istu kao i brat. Naravno, i jedan i drugi morali su reći točne rute kretanja, sve kontakte koje su ostvarili, koliko su trajali, a dali su i sva imena osoba s kojima su se susreli.
– Ja, za razliku od brata, osjećam malo bolova u mišićima i zglobovima, ali ništa strašno. Temperatura mi je bila maksimalno 38, ali cijelo vrijeme je zapravo oko 37 – govori nam.
Kao što znamo, i njegovi nalazi bili su pozitivni na koronavirus, tako da su u srijedu u poslijepodnevnim satima odlučili braću staviti zajedno u sobu. Nemamo televizor, ali imamo mobitele, tako da ćemo izdržati. Nismo sami pa je lakše – govore nam i objašnjavaju model zaštite kad je hrana u pitanju.
– Osoblje koje je u zaštitnim odijelima otključa sobu, ostavi hranu i udalji se. Oni uzimaju hranu, opet ih zaključaju.
Pribor je od plastike tako da ga ne moraju vraćati nego se odbacuje u posebne kante za smeće.
– Iako je novi virus u pitanju, ako sve bude u redu, a prema svemu sudeći hoće, mi bismo mogli biti otpušteni za pet ili šest dana – govore.
Tretmanom u bolnici su prezadovoljni. Kažu kako vide da su poduzete sve mjere zaštite te kako svi tamo rade s maksimalnom ljubavi i pažnjom. Osim nadležnih liječnika, kontaktira ih i direktorica, zbog čega zahvaljuju svima u bolnici, ali i prijateljima i kolegama na porukama podrške.
– Jedino što još želim reći jest to da osjećam nelagodu zbog toga što sam donio koronavirus u Hrvatsku. Vjerujte mi, da sam znao, ne bih otišao na put. Odgovorno tvrdim da u vrijeme mog boravka u Sjevernoj Italiji nije bio zabilježen niti jedan slučaj koronavirusa. Panika se proširila u petak navečer, kad sam se već vratio u Hrvatsku – zaključio je prvi oboljeli od koronavirusa u Hrvatskoj, piše Jutarnji list.
