Teško je vagati tragedije, uspoređivati užase i patnje kao i vući paralele između ratnih zločina koji su se 90-tih događali diljem Hrvatske i BiH.
Ipak, jedna od najtežih i najbrutalnijih ispovijesti dolazi iz susjedne BiH i to od zatvorenika Berislava Heraka koji je zorno, bez ikakvih problema, pred kamerama ispričao o klanju muslimana i silovanju muslimanki tijekom rata u toj zemlji, a koju donosi “Dnevno.ba“.
Ovom bivšem srpskom vojniku u svom predgovoru piše knjiga „Obuka za genocid“ pisana još dok je na Bosnu trajala agresija. U podnaslovu ove knjige piše i povod njenog nastanka a to je upravo suđenje Borislavu Heraku, rođenom Sarajliji koji je prošao obuku za genocid nad Bošnjacima. On je u iskazu Okružnom vojnom sudu u Sarajevu između ostalog rekao i ovo:
“Tijekom obuke, zaklao sam dvije svinje… Zatim Osmana, Zijada pa Ahmeda…”
„Za vrijeme mog boravka u redovima srpske vojske obučavao sam se, i od strane Pustivuk Krste – na svinjama, pa nam je tom prilikom Risto rekao da se u pogledu klanja obučimo najprije na svinjama i da ćemo kasnije na takav način klati ljude, to jest muslimane, pa sam u toku obuke zaklao dvije svinje, i rečeno mi je da oborimo na leđa, zatim uhvatimo za uši i nakon toga prerežemo vrat i na takav način postupim i uradim kada uhvatim muslimana.„ (Borislav Herak, zapisnik br.1)
„…Poslije proteka od 20 minuta, nakon naredbe da izvršim klanje tih ljudi, ja sam na livadi, odmah pored rova, zaklao nožem prvog od njih, koji se zvao Osman a inače ne znam kako se prezivao. Tom prilikom su Ždrale Dragan i Danilo meni pomagali na taj način što su Osmana oborili, odnosno sapleli na zemlju, oborivši ga na leđa, i tom prilikom su ga oni držali za ruke, priljubivši ih za zemlju, a noge je držao priljubljene za zemlju Rade Vrlješ, i poslije toga sam izvadio nož koji se nalazio za opasačem – a inače sam isti dobio po dolasku na položaj Dragače i nož je bio marke „Fanipa“. Ja sam tom prilikom lijevom rukom izvadio nož iza pojasa i sagnuo sam se tako da sam desnom rukom Osmana uhvatio za glavu, odnosno kosu, stavivši mu glavu na zemlju i lijevom rukom prerezao vrat istoga, jer sam inače ja „ljevak“. Tom prilikom ja sam žrtvu zaklao do kraja, tako da je odmah nastupila trenutna smrt a nisam odvojio skroz glavu od tijela. Poslije toga na red je došao Zijad, tako da sam ja sve to isto ponovio. A poslije Zijada sam na isti način zaklao Ahmeda.“ ( Borislav Herak, zapisnik br.2)
“Silovao sam Amelu, Fatimu, Enisu, Zehru, Sabinu, Mejru… Poslije sam ih ubio”
„Po dolasku u Kremeš i u Kremešku četu, ja sam zajedno, mislim da je to bilo negdje desetak dana po mom dolasku, ja sam zajedno sa Damjenović Sretkom, Damjanović Mićom i Draganom išao u restoran „Kod Sonje“ u namjeri da silujemo djevojke koje su dolje bile prisutne a isto nam je kazao komandir Boro, kao i to da idemo zbog jačanja morala srpske vojske, gdje silujem djevojke po imenu Amela, Fatima, Mejra, Ina, Enisa, Sumbula, Senada, Zehra, Alma, Miša, Sabina, koje sam ubio nakon silovanja, nakon što sam ih odveo na brdo Žuč, gdje sam ih ubio pucanjem iz vatrenog oružja.“ (Borislav Herak, dio zapisnika br. 10)
Borislav Herak je ovim svjedočenjem u to vrijeme izazvao veliku pozornost medija u Sarajevu zbog njegovog otvorenog priznanja zločina. Na pitanje novinara Bh dana „vjerojatno si se družio sa muslimanima kao rođeni Sarajlija?“, Herak je odgovorio: „ Imao sam puno jarana i komšija muslimana. Uglavnom su svi bili dobri i što se tiče Bajrama, Božića i tako tih praznika, stalno smo posjećivali jedni druge i nitko nije na to gledao. Imao sam i podstanara muslimana, Izeta sa Vratnika…”
