Ovo je priča o čovjeku koji je bio oficir u vojsci. Priča je istinita, kao što je tačno da vi govorite. Čovjek o kojem goovrimo imao je običaj da putuje u inostranstvo kako bi se odavao grijehu, ali on je bio nepokoran Allahu i u domovini. Griješio je i danju i noću, i javno i tajno. Njegov život bilo je odavanje piću i druženje sa ženama. Odavao se užicima i strastima toneći u mračne ponore…Na posljedenjem putovanju boravio je u Francuskoj, zemlji u kojoj je raširen razvrat. Ostao je u njoj neko vrijeme živeći bohemski i čineći stvari kojih bi se i životinja postidjeli. Tako žive oni koji se Allahu suprotstavljaju, oni: „… čiji trud u životu na ovome svijetu je uzaludan, a koji misle da je dobro ono što rade.“ (el-Kehf, 104)Vratio se u svojo domovinu prepun vijesti i priča iz te zemlje. Bio je očaran Zapadom, cijenio je samo velikana Zapada, samo njihovu umjetnost. Za njega je sve što na ovom dunjaluku vrijedi pripadalo Zapadu.
Nedugo prije ovog putovanja bio se oženio čestitom suprugom iz porodice koja je živjela islam i uživala u blagodati imana. Iz porodice u kojoj se klanjalo, Allaha spominjalo, udjeljivalo potrebnima. Iz kuće koja se ponosila hidžabom, skromnošću i čednošću, u kojoj se nije znalo za slušanje muzike ili gledanje nepristojnih filmova. Ova žena s blagošću je nastojala usmjeriti muža na Allahov put.kad god bi vidjela da je pogodna prilika, razgovarala bi sa njim o imanu, o Pravom putu. On je posmatrao kako skrušeno klanja i uči zikrove, kako spominje Allaha pri ulasku u kuću, kako na početku jela kaže ‘bismillah’ a na kraju ‘el-hamdulillah’… slušao je kako smjerno moli Allaha za njega, da ga Allah izbavi i usmjeri na Put spasa.Čovjek je prestao piti alkohol. Njegova supruga podsticala ga je da ostavi društvo koje ga nagovara na nepokornost Allahu i da se druži sa pobožnim ljudima.
Postepeno, počeo je klanjati. Ali u kući, ne u džamiji. Ipak, i to je bio uspjeh, a njegova supruga nastavila ga je savjetovati pažljivo i s ljubavlju. Zatim je počeo povremeno klanjati i u džamiji što je bio znak njegovog daljnjeg napretka u prakticiranju islama.Jedno jutro odlučio je da po prvi put klanja sabah-namaz u džematu. To je za njegovu suprugu bila ogromna pobjeda jer je to bio znak visokih imanskih stremljenja i pridržavanja principa. Bila je veoma radosna zbog svoga supruga te je istakla vrijednost djela koje je učinio.Pošto je ostavio lože društvo i počeo se družiti sa čestitim ljudima, počeo je i redovno klanjati namaz u džematu.
Kada mu je supruga poklonila mushaf obradovao se kao nijednom drugom poklonu.Nastavio je svoj život svakodnevno učeći Kur’an, njegova islamska ličnost postajala je sve jača. Postepeno je prestao pušiti cigarete, služati muziku i gledati nepristojne filmove. Njegovo lice počelo je blistati nurom imana. Stekao je pobožne prijatelje, prisustvovao vjerskim predavanjima i skupovima, sjelima imana. hvala Allahu, obavio je hadž i ‘umru, a svoju islamsku ličnost upotpunio je puštanjem brade i odjevanjem odjeće koja ne prelazi preko članaka, kako šerijat nalaže.Zaista „koga Allah želi uputiti grudi mu raširi za islam.“ (el-En’am, 125)Ovaj čovjek danas je primjer iskrenog vjernika: njegovo srce ispunjeno je zahvalom njegovom Gospodaru, jezik neprestano u zikrullahu a naučio je i mnogo Kur’ana napamet.Neka Allah blagoslovi ovu suprugu i nagradi je visokim stepenima u Džennetu te je učini primjerom drugim ženama; i neka Allah blagoslovi ovoga čovjeka, učvrsti ga u vjeri i učini primjerom drugim muškarcima, a Allahova odredba je izvršna i prije i poslije.Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Allah kaže: „O robovi moji, vi griješite i noću i danju, a Ja opraštam sve grijehe – zamolite Me za oprost i Ja ću vam oprostiti.“ (Bilježi ga Muslim od Ebu Zerra)
Iz knjige Šebab ‘adu ilallahi Autor: Aid el-Karni Preveo: Abdullah Nasup / www.novihorizonti.ba
