Pitanje vjenčanja i sklapanja braka između ramazanskog i kurban bajrama je pitanje koje su mi mnogi mladi parovi postavljali intenzivno zadnjih godina. I mnogim drugima je postavljano ovo pitanje. S obzirom da u našem narodu postoji ukorijenjeno vjerovanje da se ’’ne valja ženiti i udavati između dva bajrama’’ zbog toga ćemo dati i kraće pojašnjenje, odnosno odgovor na ovo pitanje.Interesantno je da to ubjeđenje, kao vid praznovjerja koje islam odbacuje, datira još iz perioda predislamskog džahilijeta koje je bilo prisutno i na Arabljanskom poluotoku. Sam Allahov poslanik Muhammed, a.s., je svojim ličnim primjerom pokazao da je to obično praznovjerje vjenčavši hazreti Aišu u mjesecu ševvalu, mjesecu koji dolazi odmah iza ramazana.Imami Muslim bilježi hadis u kom se prenosi da je Resulullah svoju voljenu suprugu Aišu vjenčao u mjesecu ševvalu. I knjige Sire (Poslanikovog životopisa) govore o tome i potvrđuju isto.
Islamski učenjaci pišući o ovoj tematici spominjali su mnoštvo primjera iz života Muhammeda, a.s., iz kojih se vidi da Poslanik, s.a.v.s., svojim ličnim postupkom sam pojašnjava neki propis i poučava ashabe da se nešto treba ili ne treba raditi, odnosno da se nešto smije ili ne smije činiti.Imam Nevevi smatra da je Resulullah započevši svoj bračni intimni život u mjesecu ševvalu jasno pobio vjerovanje predislamskih Arapa pokazavši da je to obično praznovjerje.Muslim prenoseći hadis od hazreti Aiše, r.a., navodi da je ona smatrala mustehabom (pohvalnim) da se bračni intimni život započne u mjesecu ševvalu, odnosno u periodu ’’između dva bajrama’’ kako to mi obično volimo reći.Mnoštvo je sujevjerja kojih smo se dužni klonuti, i kao pojedinci i kao zajednica, kako bi izbjegli nepotrebno komplikovanje vjere. Jedno od njih jeste i ova priča o udaji i ženidbi između bajrama.Allahu moj, učini nam ovu našu vjeru lahkom i lijepom i daj da u njenom praktikovanju uživamo i mi i svi čestiti insani oko nas. Oprosti nam, smiluj nam se i daj da činimo samo ono sa čime si Ti, O Uzvišeni Gospodaru, zadovoljan.
Za Akos.ba piše: Admir Iković
