Kada umrlog stave u mezar, kabur će ga stisnuti i od tog stiska se neće moći spasiti niko, svejedno bio star ili mlad, dobar ili griješnik. Nakon stiska, kada se kabur povrati u prvobitno stanje osjetit ćeš nečije prisustvo. Tako u sobi kada spavaš i kada se probudiš u mrkloj tami, ako se neko nalazi pored tebe osjeti se nekako, osjeti čovjek da je neko prisutan. Pa ćeš nakon toga vidjeti nekoliko očiju kako te gledaju…
To su Munkir i Nekir – dva meleka koji će doći svima nama… Doći će sa posebnom zadužbinom, posebnom, od koje zavisi nas završetak, ali za koji smo se trebali pripremati još na dunjaluku. Munkir i Nekir – kako stoji u opisu da su to meleki tamnozelenog izgleda, tamnih lica, duge kose, njihov glas je poput glasa grmljavine, iz očiju im svjetli kao što svjetli svjetlica, imaju duge zube, velike zube i velike noge… Kažu učenjaci Ibn Kesir i drugi, da se pojave među ljudima, da dođu u neko naselje, selo ili grad, ljudi bi se prestravili od njih, ljudi bi umirali od straha…
Kako li će biti moje i tvoje stanje kad nama samima dođu? Nemamo nikoga kod sebe… ja sam u svome kaburu, ti sam u svome kaburu. Sami, bez pomagaća, nemaš snage, nemaš nikog ko će ti pomoći. I dođu ti takva dva meleka, stravičnog izgleda od kojih će se zasigurno prestraviti. Dolaze zbog posebne zadužbine, dolaze da nam dostave određena pitanja, i to će biti ta kaburska patnja, kaburski ispiti, kabursko iskušenje, kao što Allahov Poslanik, alejhi salatu ve selam, kaže u hadisu Esme, radijallahu anha, kako bilježe Buharija i Muslim: “Ovoga momenta sam vidio sve što mi nije pokazao do sada, čak sam vidio džennet i džehennem i objavljeno mi je da ćete vi biti iskušavani u svojim kaburovima, kušnja koja će biti slična kušnji Mesihom Dedždžalom. Biće upitan svako od vas: “Šta znaš o ovom čovjeku?” Vjernik- mu’min – će odgovoriti: “To je Muhammed, Allahov Poslanik. Došao nam je sa jasnim dokazima i uputom, a mi smo mu se odazvali i slijedili ga. On je Muhammed (tri puta).” Zatim će mu se reči: “Mirno spavaj, mi smo znali da si ti čvrsto vjerovao u njega.” A što se tiče munafika i nesigurnog, on će reći: “Ne znam, čuo sam ljude kako nešto izgovaraju pa sam i ja izgovorio.“
Zatim će, u slučaju vjernika, glasnik s nebesa reći: ‘’Istinu je rekao, Moj rob! Ogrnite ga džennetskom odjećom i otvorite mu džennetsku kapiju.’’ On će osjetiti miris dženneta i kabur će mu se proširiti dokle pogled dopire. A kada se bude radilo o nevjerniku, bit će rećeno: “Odjenite mu džehennemsku odjeću i otvorite mu kapije džehennema!’’ On će osjetiti smrad i žestinu džehennema, a zatim će mu se stjesniti u kaburu toliko da će mu udovi preći s jedne na drugu stranu, a meleki će ga maljevima udarati.
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Kada neko od vas bude na tešehudu (zadnjem sjedenju u namazu) neka traži utočište kod Allaha od četvero: Gospodaru utječem ti se od džehennemske vatre, od kaburskog azaba, od iskušenja života i smrti i od zla i smutnje mesiha Dedžala.’’ (Allahumme inni e’uzu bike min’azabi-l-kabri ve min’azabi džehenneme ve min fitneti-l-mahja ve-l-memati ve min šerri fitneti-l-mesihi-d-dedžali) (Buharija i Muslim)
Preuzeto sa jednog predavanja prof. Hajrudina Ahmetovića
Za N-UM pripremio Admir Ć.
