Autor: Dr. Salah el-Budejr / Preveo i sažeo: Semir Imamović
Najbolji poklon kojeg čovjek može dobiti je iman i bogobojaznost. U tom smislu, Uzvišeni kaže: ”O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” (El-Ahzab, 70., 71.). To svakako ne znači, da je bogobojazan čovjek bezgrješan i da mu se ne može desiti da upadne u grijeh. Štaviše, prema hadisu kojeg prenosi Ebu-Hurejre, Poslanik, sallallhu, alejhi ev sellem, se kune ”da ukoliko ne bi činili grijehe, Allah, dželle šenuhu, bi nas uzeo sebi, a umjesto nas bi dove druge ljude, koji bi griješili i tražili oprosta, a On bi im opraštao.” (Muslim).
A u hadisu kojeg prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem iznosi veliku istinu ”da je svaki sin Ademov grješnik, a da su najbolji grješnici oni koji se često kaju.” (Ahmed). Osjećaj poniženosti zbog grijeha, bola u grudima zbog učinjenog zla, kajanje zbog prošlosti protraćene u nepokornosti Allahu, dželle šenuhu, žaljenje za propuštenim prilikama i priznanje grijeha je jedini ispravan put, put koji vodi popravku, vlastitom preispitivanju i povratku Allahu, dželle šenuhu, dok je temeljni uvjet i prethodnica pokajanja trenutno ostavljanje grijeha. Nema tevbe bez izvršavanja naređenog i ostavljanja zabranjenog, oslobađanja od nepravde i povrata nezakonito uzurpiranih prava. Zato požurite ka vratima pokajanja i odazovite se vašem Gospodaru.
Oslobodite se svake izdaje i prevare, i ostavite svaki grijeh. ”I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” Islamska braćo, tevba je predanost i skrušenost, poniznost i istigfar (traženje oprosta), te udaljavanje od povoda i uzroka grijeha, zlih tendencija, sijela na kojima se potiče smutnja, puteva nereda, loših prijatelja i sljedbenika strasti i svega što pobuđuje zlo u ljudskim dušama. Tevba je potpuno nova (čista) stranica, čistoća i blistavost, strah i stid, dova i ponizno dozivanje, strahopoštovanje i plač, posramljenost i drhtaj srca, povratak i ambicija, odazivanje i nadoknađivanje propuštenog.
Njena vrata su otvorena i njeno dobro je dostupno sve dok duša ne počne napuštati tijelo, kao što se navodi u hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu: ”Kada bi vaši grijesi ispunili prostor između nebesa i zemlje, a zatim se iskreno pokajali, Allah bi Vam oprostio.” (Ibn Madže). Prenosi Enes, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘aljehi ve sellem, rekao: ”Rekao je Uzvišeni: ”Čovječe, nikada Me nisi zamolio, nadajući se Mome oprostu, a da ti nisam oprostio sve što si uradio! Čovječe, kada bi tvoji grijesi dosegnuli do nebesa, a ti nakon toga iskreno zatražio oprosta, oprostio bih ti sve grijehe? Čovječe, kada bi došao pred Mene sa onoliko grijeha koliko ih na zemlju može stati, a da mi pri tome nikoga ravnim nisi smatrao, Ja bih ti darovao isto toliko oprosta.” (Tirmizi).
Saff
