U islamu je lijep odnos prema komšijama od velike važnosti i značaja. Taj odnos u neraskidivoj je vezi sa našom vjerom u Allaha i Sudnji dan. U velike grijehe ubraja se uznemiravanje komšija.
Lijep odnos prema komšijama naglašava se u kur’anskim ajetima i brojnim hadisima Poslanika, s.a.v.s. Dobročinstvo i lijep odnos prema komšijama navedeno je zajedno sa vjerovanjem i ibadetom Gospodaru svjetova.
“I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.» (En-Nisa’ 36.)
‘Abdullah bin ‘Abbas, r.a, pojašnjavajuci bližnjeg i daljnjeg komšiju, kaže: “Bližnji komšija je onaj sa kojim si u srodstvu, a daljnji onaj sa kojim nisi u srodstvu!”
Koliki značaj i važnost islam pridaje komšijama najbolje vidimo u riječima Poslanika, s.a.v.s., koje od njega prenose ‘Aiša, r.a., i ‘Abdullah b. Omer, r.a: “Džibril mi je toliko puta preporučio komšiju da sam pomislio da će komšija nasljeđivati komšiju!” (Tirmizija)
Poslanik, s.a.v.s., naš odnos prema komšijama veže za vjeru u Allaha, dž.š. i Sudnji dan. Ebu Hurejre, r.a., prenosi hadis:
“Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, neka ne uznemirava svoga komšiju! Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, neka lijepo pocasti svog gosta! Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro, ili neka šuti!” (Buharija)
Lijep odnos i dobročinstvo potvrđuju našu vjeru i daju posebnu notu našem imanu. Bez lijepa odnosa prema komšijama nema ni ispravne vjere. Neka znamo da je najbolji drug, prijatelj i ahbab među nama onaj koji je najljepšeg ahlaka i edeba prema svojim drugovima, prijateljima i ahbabima, a najbolji komšija među nama je onaj koji je najljepšeg ahlaka i edeba prema svojim komšijama u svom komšiluku. ‘Abdullah b. ‘Amr, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najbolji od drugova kod Allaha je onaj koji se najljepše ophodi prema svom drugu, a najbolji od svih komšija je onaj koji se najljepše ophodi prema svom komšiji!” (Tirmizija)
Zaista, u našem vaktu i zemanu, za sebe može kazati da je istinski sretan onaj koji ima dobrog komšiju i dobar komšiluk. Svakako, ko od nas može biti ravnodušan prema dobročinstvu, lijepom ahlaku i edebu prema našim komšijama ako smo svjesni da nam to produžava naš životni vijek. Aiša, r.a, prenosi da ja Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Održavanje rodbinskih veza, lijepa narav i lijep odnos prema komšijama – oživljava naselja i čini životni vijek duljim!”
U stvari lijepog ahlaka i edeba ubraja se i čašćenje komšija kad god nam se ukaže prilika za to. Ebu Zerr, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., oporucio: ”O Ebu-Zerr, kada budeš kuhao čorbu, dospi malo više vode pa pošalji svojim komšijama!” (Muslim) Zasigurno, neka znamo da niko od nas nije istinski vjernik ako svaku noć zanoćivamo siti a znamo i svjesni smo da u našem komšiluku ima komšija koji gladni odlaze u krevet. Ibnu-z-Zubejr, r.a prenosi da Poslanik veli: “Nije vjernik onaj koji zanoci sit, a njegov komšija gladan!”
Muslimane tuđi problemi i nevolje, uglavnom ne interesuju. Koliko je oko nas ljudi sa nevoljama, bolestima, siromaštvom, raznim potrebama a mi ih uglavnom ne vidimo. Kao da nismo društvena bića koja su upućena jedna na druge.
Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, strogo zabranjuju uznemiravanje komšija i poručuju nam da se ne ubraja u vjernike onaj koji je nasilnik, zao i neprijatan u svome komšiluku. Takvom je Džennet zabranjen. U hadisu koji prenosi Ebu Šurejh, Poslanik, s.a.v.s., upozorava: “Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjenik!”. Pa je upitan: “Ko to, Allahov Poslaniče?». Odgovorio je: “Onaj čiji komšija nije siguran od njegovog zla i neprijatnosti”(Muttefekun alejhi) Više puta smo čuli predaju koju prenosi Ebu Hurejre, r.a., a u kojoj se kaže da su jednu ženu hvalili Poslaniku, s.a.v.s, da noću klanja, danju posti i dijeli sadaku, ali da svojim jezikom uznemirava svoje komšije, na što je Poslanik, s.a.v.s., kategorički ustvrdio: “Nema kod nje dobra! Ona je stanovnica Džehennema!”
Poslanik, s.a.v.s, je imao svoga prvog komšiju Jevreja, koji ga je stalno uznemiravao i ispred njegovih vrata ostavljao smeće. Poslanik, s.a.v.s., je bio strpljiv. Kada jednog jutra ispred vrata nije bilo uobičajenog smeća i uznemiravanja, Poslanik, s.a.v.s., upita šta je s njim. Kazaše mu da se Jevrej razbolio i da je na smrtnoj postelji. Muhammed, s.a..v.s., ode u njegovu kuću da ga obiđe, kao komšiju bolesnika. Kada je Jevrej ugledao Poslanika, s.a.v.s., izgovorio je šehadet, jer je bio svjestan da nakon tolikog uznemiravanja dobrim je mogao vratiti samo onaj kojeg je Allah, dž.š., poslao kao Poslanika.
Bitan je lijep način ophođenja i komuniciranja, bitno je priznanje greške, priznanje da smo nekoga uvrijedili, bitno je izvinjenje zbog nanesene uvrede, jer nas Kur’an savjetuje: “Lijepa riječ i izvinjenje vrjedniji su od sadake koju prati vrijeđanje.” (El-Bekare, 263.)
Najbolji primjer iskrenog prijateljstva i ljubavi prema drugim muslimanima naći ćemo u životu Muhammeda a.s. On je posjećivao svoje ashabe, pomagao onima koji su u nevolji, ulijevao povjerenje i davao morala svima. Dijelio je sa njima trenutke radosti, obavljao namaz, pružao zaštitu, dijelio, bio blag i milostiv
Posebno trebamo paziti da svojim riječima ili postupcima ne uvrijedimo drugog muslimana, što vidimo iz odgovora Poslanika, s.a.v.s kojeg je dao ashabima kada su ga upitali: ”Božiji Poslaniče! “Čiji islam je najbolji?” Poslanik im odgovori: “Onoga od čijeg jezika i ruke su sigurni drugi muslimani.” (El-Buhari)
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Kada komšija od tebe zatraži pomoć – pomozi mu!; kada se razboli – posjeti ga!; kada ga zadesi blagodat – čestitaj mu!; kada ga zadesi nesreća – saosjećaj sa njim!; kada umre – dođi mu na dženazu!; nemoj graditi kuću visoko, kako bi mu pravio zaklon, osim ako ti on dozvoli; nemoj ga uznemiravati mirisom iz svoga lonca, osim da i njemu uspeš od toga!; ako kupiš voća – udijeli mu od toga, a ako to nisi u mogućnosti onda unesi u kuću a da on ne vidi; i neka tvoje dijete s tim u ruci ne izlazi u dvorište, da komšijsko dijete ne bi poželjelo isto.”
Na kraju, zapitajmo se u kojoj mjeri je naše srce ispunjeno iskrenom ljubavlju prema drugim vjernicima. Možemo li se nadati Allahovoj milosti ili očekivati Njegovu srdžbu. Svijet oko nas će se promijeniti samo onoliko koliko mi budemo spremni na unutarnje promjene, međusobnu ljubav i saosjećanje, baš kao što su to činile prve i najbolje generacije muslimana.
Budimo dobri prema svojim komšijama kako bismo bili pravi vjernici i postigli rahatluk i sreću i Ovoga i Budućeg svijeta!
O Allahu, učini nas od onih koji paze na svoje komšije i prema njima ispunjavaju sve svoje obaveze!
innmedia
