Poslanik, s.a.v.s, je bio čovjek najljepše vanjštine i nutrine.
Njegove supruge, majke pravovjernih, i njegovi ashabi nam prenijeli hadise u kojima oni opisuju izgled lica Muhammeda, a.s., od kojih ćemo neke navesti. Oni su zabilježeni u veoma korisnom djelu imama Tirmizija koje je prevedeno na naš jezik pod naslovom „Vrline Allahovog Poslanika, s.a.v.s.“, i koje preporučujemo svima da pročitaju.
Alija, r.a. kad bi izgled opisivao Allahovog Poslanika a.s. imao je običaj reći: „Nije bio previsok ni prenizak nego srednjeg rasta. Nije bio ni kovrdžave ni ravne kose, nego blago valovite. Nije bio debeo ni okruglog lica, nego blago zaobljenog. Rumen, crnih očiju, dugih trepavica, krupnih ramena, širokih pleća, dugih dlaka na prsima, krupnih šaka i stopala, kada bi išao išao bi žusto kao da silazi niz brdo, kada bi se okretao okretao bi se čitavim tijelom. Među plećima je imao poslanički pečat, a on sam je bio bio pečat svih poslanika. Bijaše najvelikodušniji, najiskreniji, najblaže ćudi, najugodnijeg druženja. Ko bi ga iznenada ugledao osjetio bi strahopoštovanje, a kad bi ga dobro upoznao zavolio bi ga. Kad bi ga neko opisivao rekao bi: ’Nikada, ni prije ni poslije nisam mu vidio nekog sličnog.’“
Hasan b. Ali, radijallahu anhu, je rekao: ”Moj dajdža Hind b. Ebi Hale je znao slikovito pričati, pa sam ga zamolio da mi opiše Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i on započe: ’Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bijaše krupan, veličanstvenog izgleda. Njegovo mubarek lice je, poput punog mjeseca, zračilo svjetlošću. Bio je viši od onih srednjeg rasta, a niži od visokih. Kosa mu je bila između ravne i kovrdžave; u slučaju da se od sebe razdvojila, puštao bi je na dvije strane glave, a ako ne, on je ne bi razdvajao. Kada je duga, kosa bi mu prelazila usne resice. Resulullahova boja bila je ezher’ul-levn (veoma bijela i blistava boja). Bio je nurli bijele boje. Čelo mu je bilo otvoreno. Obrve, poput polumjeseca, guste i međusobno blizu. Njegov vrat bio je srebrene čistote, kao da je izvajan od mramora. Svi dijelovi njegovog tijela bili su u međusobnom skladu, bio je lijepo građen…”
Ebu Herejre, r. a., priča:”Poslanik, s.a.v.s, je bio nurli bijel, kao da je bio stvoren od srebra; a kosa mu je bila lagahno valovita.”
U podužem hadisu koji govori o pokajanju K’aba b. Malika, radijallahu anhu, K’ab b. Malik priča: ”Kada sam nazvao selam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, lice mu je zasjalo od radosti i odgovorio mi je: ’Raduj se najboljem danu koji ti je došao otkako te je majka rodila.’” (Buhari i Muslim)
Aiša, Vjerovjesnikova žena, priča: ”Nisam vidjela da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smije toliko da mu se ukaže resica. On se samo osmjehivao. Kad bi vidio oblak ili vjetar, promjena raspoloženja vidjela bi se na njegovom licu. ’Allahov Poslaniče, ljudi se obraduju kad vide oblak u nadi da nosi kišu – rekoh – a na tvom licu uvijek kad ga vidiš primjetim nelagodu?’
’Aiša, ko mi može garantovati da ne nosi kaznu? Neki su kažnjeni vjetrom. A neki su, ugledavši oblake, povikali: ’Ovaj nam oblak kišu nosi.’ (Kur’an, El-Ahkaf, 24.)”
Imam Buhari bilježi u svome Sahihu da su se ashabi, radijallahu anhum, sastali radi dogovora o nekim ratnim pitanjima. Među njima je bio Halid bin Velid (Allahova sablja), Bilal ibn Rebah i Ebu Zerr. Govorio je Bilal, pa mu Ebu Zerr replicirajući reče: ”Sine crnkinje!” Bilal reče: ”Tako mi Allaha, sa ovim ću upoznati Allahovog Poslanika”, pa je otišao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga: ”Allahov Poslaniče!” reče ”rekao mi je to i to.” Tada je lice Allahovog Poslanika pocrvenilo i on je pozvao Ebu Zerra pa mu rekao: ”Zar ga želiš osramotiti majkom njegovom? Ti si uistinu čovjek u kome još ima džahilijeta.”
Ebu Zerr je izašao i rekao: ”Zasigurno ću tako mi Allaha, vratiti Bilalu njegovo pravo koje ima kod mene.” Pa je Ebu Zerr, radijallahu anhu, položio glavu na zemlju i rekao Bilalu: ”Gazi Bilale, moju glavu, nogom svojom! Allaha mi, ja je podići neću dok je ti svojom nogom ne nagaziš!
U jednom podužem hadisu navodi se kako su došli siromašni ljudi iz plemene Mudar u Medinu, pa kada su ih ashabi snabdjeli hranom i odjećom: ”Lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog toga je tako zasjalo kao da je pozlaćeno.” (Muslim)
Za Akos.ba piše: Nedim Botić
