Prevaranti na delu: Kako zaštititi penzionere od prevara
U današnje vreme, prevaranti koriste različite strategije kako bi iskoristili najranjivije članove društva. Penzioneri, često sami i bez podrške, postaju lako meta za prevarante koji se predstavljaju kao službenici raznih institucija. Ova situacija je alarmantna, posebno u gradovima kao što su Prijedor i Bosanska Gradiška, gde su ovakvi incidenti sve učestaliji. Prevaranti ne biraju sredstva, a njihova maštovitost u stvaranju lažnih identiteta i situacija često ostavlja starije osobe bez značajnih dela svojih ušteđevina.
Kako prevaranti funkcionišu?
Prema informacijama iz Udruženja za zaštitu potrošača “DON”, prevaranti se često predstavljaju kao službenici Fonda PIO, Fonda zdravstvenog osiguranja RS, ili čak kao medicinski radnici iz institucija poput Instituta “Dr. Miroslav Zotović” ili Banja Mlječanica. Ove osobe obično koriste lažne identitete, kreirajući lažne legitimacije i uniforme kako bi stekli poverenje starijih građana, često učeći se na osnovu njihove ranjivosti i poverenja u institucije koje predstavljaju. Na primer, prevaranti znaju da se starijim ljudima može lako manipulisati ukoliko se koriste medicinskim terminima i uvode u priče o “hitnim” potrebama za zdravstvenim uslugama.
Skupi proizvodi pod lažnim izgovorima
Nakon što prevaranti uspeju da uđu u dom penzionera, obično započinju razgovor o zdravlju, uvodeći penzionere u priču o “zdravstvenim pogodnostima” proizvoda koje nude. Ove “ponude” često uključuju skupe jastuke ili dušeke, sa cenama koje se kreću od 300 do 1.470 KM. Često koriste lažne tvrdnje da ovi proizvodi mogu poboljšati zdravlje i ublažiti bolove, što stariji ljudi, nažalost, lako prihvataju. U velikoj većini slučajeva, stvarna tržišna vrednost ovih proizvoda je drastično niža — često se kreće između 30 i 100 KM. Nažalost, mnogi penzioneri, verujući u dobre namere, potpisuju ugovore bez prethodne provere.
Manipulacija poverenjem i dodatne metode prevare
U nekim ekstremnim slučajevima, prevaranti idu još dalje. Oni se predstavljaju kao zdravstveni radnici i, koristeći takve lažne identitete, mogu čak uzimati krv penzionerima kako bi dodatno osigurali njihovo poverenje. Ovaj oblik manipulacije ne samo da je neetičan, već i potencijalno opasan, kako za fizičko zdravlje penzionera, tako i za njihovu finansijsku sigurnost. Kada članovi porodice postanu svesni potpisanih ugovora i sumnjivih situacija, često se obraćaju udruženju “DON” za pomoć i savete. Na primer, porodice često izjavljuju da su saznale o prevarama tek kada su primile sumnjive račune ili kada su prevaranti pokušali da dođu po novac za proizvode koje nikada nisu primili.
Prve reakcije i nedostatak prijava
Iako su prevaranti vrlo aktivni, iz Policijske uprave Prijedor ističu da do sada nisu zaprimili nijednu zvaničnu prijavu o ovakvim slučajevima. Ovo može ukazivati na to da mnogi penzioneri, iz straha ili sramote, ne prijavljuju prevaru policiji. Takođe, neki penzioneri se boje da će ih okolina osuditi ili neće biti shvaćeni ozbiljno. Udruženja civilnog sektora, međutim, upozoravaju da broj prevarenih penzionera raste iz dana u dan, što ukazuje na potrebu za većim angažmanom i zaštitom ovih ranjivih grupa. Pored toga, mnogi stariji ljudi nemaju pristup internetu ili se ne koriste tehnologijom, što dodatno otežava obaveštavanje o prevarama.
Apel za zaštitu penzionera
Murisa Marić, izvršna direktorica UG “DON”, apeluje na sve građane da budu oprezni i ne puštaju u domove nepoznate ljude. “Važno je da se stariji građani zaštite od ovih prevara. Ako se dogodi da vas neko prevari, odmah nas obavestite kako bismo vam pomogli oko raskida takvih ugovora,” izjavila je Marić. Ovaj apel predstavlja poziv za zajedničku borbu protiv prevara, što je od suštinskog značaja za zaštitu penzionera. Takođe, važno je da članovi porodica budu aktivni u komunikaciji sa svojim starijima, pružajući im informacije o potencijalnim prevarama i načinima zaštite.
Kako se zaštititi?
Da bi se zaštitili od prevaranata, penzioneri bi trebali slediti nekoliko osnovnih pravila. Pre svega, nikada ne bi trebali otvarati vrata nepoznatim osobama ili se upuštati u razgovore sa njima bez prisustva članova porodice. Takođe, važno je proveriti identitet bilo koga ko tvrdi da predstavlja neku instituciju, kao i biti skeptičan prema previše dobrim ponudama. Organizovanje edukativnih radionica i informativnih sastanaka u zajednici može takođe pomoći u podizanju svesti o ovim prevarama. Na takvim sastancima, stručnjaci mogu deliti informacije o najnovijim prevarama i načinima na koje se mogu prepoznati sumnjive situacije, čime se osnažuje zajednica i pomaže starijim osobama da donesu bolje odluke.
Zaključak
Prevaranti koji ciljaju penzionere moraju biti ozbiljno shvaćeni od strane društva. Ova situacija zahteva zajednički odgovor kako bi se stvorila sigurnija okruženja za starije osobe. Uloga zajednice, porodice i institucija je ključna u prevenciji ovakvih prevara i osiguravanju da penzioneri ne postanu žrtve manipulacija. Potrebno je da se svi aktivno uključe u zaštitu najstarijih članova društva i da se osigura da imaju pristup pravim informacijama i podršci. Samo zajedničkim naporima možemo stvoriti prostor gde penzioneri neće biti očajnički izloženi prevarama, već će moći mirno uživati u svojim zlatnim godinama.
