Šejh Kasim Fadejl priča da je jednom držao hutbu u velikom mesdžidu. Kada je bio na drugom rekatu i kada je stigao do riječi ijjake na’budu ve ijjake nestein, čuo je nelagodu među džematom jer je čovjek negdje u sredini mesdžida kolabrirao. On je brzo završio namaz i onda se okrenuo džematu i kazao da daju čovjeku malo prostora dok su se svi okupljali oko njega…
Šejh je sa drugom braćom zamolio ljude da uzmaknu kako bi čovjek mogao dobiti malo zraka. Neka braća su ga odnijela do najbliže ambulante gdje ih je doktor obavijestio da je čovjek vjerovatno umro kada se srušio u mesdžidu. Subhanallah! Nevjerovatan način da se napusti ovaj svijet- bio je petak, čovjek se okupao, bio je pod abdestom, putovao je do mesdžida i bio je u namazu, stajao je pred Allahom. Da nam svima Allah podari ovakav kraj dunjaluka. Šejh je tražio broj telefona brata ovog čovjeka i nazvao ga je insistirajući da mu dozvole da on ogasuli tijelo Muhammeda, čovjeka koji je umro na namazu. Halid, brat, se složio. Šejh je ogasulio Muhammeda i spremio ga za dženazu. Nakon dženaze, dok su ljudi izražavali svoje saučešće porodice, šejh Kasim je pozvao Halida na stranu i upitao ga: “Šta misliš koje djelo je tvoj brat uradio i koje je najvjerovatnije dovelo do toga da tako lijepo preseli na Ahiret?”.
Halid reče: “Šejh, nas ima nekoliko braće i sestara, ali Muhammed je bio najponizniji prema našoj majci. Tako mi Allaha, on je brinuo o svim njenim potrebama. On bi provjeravao da li ima dovoljno svega, uključujući i šampon i sapun koji je koristila. Šta god, sve što joj je bilo potrebno Muhammed bi se pobrinuo da joj ništa nije ponestalo. On je bio vrlo ljubazan prema majci i ona je uvijek dovila za njega”. Ona je šejh rekao – ‘Da, zbog toga je vjerovatno zaslužio dobar kraj, da mu se Allah smiluje’.
Za sve nas koji još uvijek imamo priliku da zaradimo dobar kraj i Džennet preko naših roditelja, da li koristimo šansu koja nam je pružena? Da li se prema njima ponašamo na taj način da zaslužujemo njihovu dovu i poželimo da naša djeca budu prema nama ista kao što smo mi prema svojim roditeljima? Nastojimo i uložimo trud da bismo bili najljubazniji i najposlušniji prema svojim roditeljima.
Oni koji tvrde da njihovi roditelji nisu zaslužili njihovo poštovanje, bojte se Allaha!
Oni koji kažu da njihovi roditelji ne cijene ono što oni rade za njih, bojte se Allaha!
Allah nam nije rekao da budemo ljubazni prema njima samo ukoliko su dobri prema nama, naredba je biti ljubazan i poslušan, bez obzira. U Džennet se ne ulazi lahko, za njega moramo naporno raditi. Pravi test i način da pokažemo svoju iskrenost i vjeru jeste da budemo dobri prema svojim roditeljima iako ne pokazuju da cijene ono što radimo za njih, pa čak i ukoliko su okrutni prema nama. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Daleko bio (od Allahove milosti), daleko bio, daleko bio svako onaj ko dočeka starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a (zbog njih, dobročinstva prema njima) ne uđe u Džennet!”
IslamBosna.ba
