Ludovic-Mohamed Zahed je posvetio svoj život kako bi uvjerio druge ljude kako je moguće biti dobar musliman – i biti homoseksualac. U njegovu džamiju u Parizu su svi dobrodošli, ali dobro zna koliko je teška ta borba.Kad mu je majka rekla kako više ne misli da je bolestan i slabić, ukratko – izrod, Ludovic-Mohamed Zahed kaže kako je osjetio vrtoglavicu. Bio je previše šokiran čak i da osjeti ponos ili olakšanje, piše Deutsche Welle.
“Rekla mi je; možeš naći muža, ako želiš, baš kao tvoja sestra. Ja te prihvaćam.”
Džamija za osobe svih orijentacija
Zahed, naočit muškarac koji i govori sa žarom i vještinom kao netko tko se već navikao uvijek iznova boriti za svoja uvjerenja, smješka se kada se sjeća tog trenutka. Trebalo mu je deset godina da uvjeri svoju obitelj porijeklom iz Tunisa kako nije “pederčina koju se može vrijeđati i mlatiti kao psa”, nego homoseksualac, ali i uvjereni musliman koji je 2012. otvorio, kako je zove , “inkluzivnu džamiju” u kojoj su dobrodošle sve osobe svih seksualnih sklonosti. On je doista sklopio brak sa svojim partnerom 2011. i kaže kako je i njegova majka prisustvovala vjenčanju.
Ništa od toga nije samo po sebi razumljivo, pogotovo u muslimanskom svijetu. Ali Zahed objašnjava, muslimanska društva su dugo vremena bila mnogo tolerantnija prema homoseksualnosti nego Zapad gdje se homoseksualnost smatrala neoprostivim grijehom, zločinom kojeg čine nastrane osobe.
Ali danas je obrnuto: dok mnoge – iako ne sve zemlje Zapada – prihvaćaju zakone koje uvažavaju LGBT osobe, u muslimanskim zemljama Bliskog i Srednjeg istoka jedva da ima neka koja ne slijedi izrazito konzervativne i patrijarhalne norme u društvu. U nekim zemljama, poput Saudijske Arabije, je homoseksualnost “zločin” koji se kažnjava smrću, u drugima se kažnjava dugogodišnjim zatvorom.
A Sodoma i Gomora?
To nipošto ne znači da u tim zemljama nema homoseksualnosti – ima je koliko i u svim drugim državama. Ali to jedino znači da su te osobe prisiljene glumiti “normalnost”. Često sklapaju i brakove sa osobom suprotnog spola u kojima nema niti traga nekoj sreći. Sve samo da bi se zadržao privid.
Ludovic-Mohamed Zahed tvrdi kako se nigdje u Svetoj knjizi za muslimane ne osuđuje homoseksualnost. Ali mu se često čini i da se “bori protiv vjetrenjača” i da je sve uzaludno.
U Zahedovoj džamiji je šareno – u svakom pogledu i najčešće veselo. Ipak, ne prestaje razmišljati o prijetnjama smrću koje svakodnevno dobiva…
Ludovic-Mohamed Zahed objašnjava kako nije točno kako Kur’an osuđuje homoseksualnost. Ali što je sa često citiranim ulomkom o Sodomi i Gomori? Zahed ispravlja: po njegovom uvjerenju, tamo je riječ o obrednom silovanju, ne homoseksualnosti. “To se može tumačiti na različite načine: to je prije pouka o spolnom nasilju nego o zlu homoseksualnosti.”
Ipak, već i takvo tumačenje je nešto zbog čega “on riskira svoj život”, tiho priznaje. Zahed ne spava mirno niti u svom domu u Francuskoj, makar se već navikao na otrovne poruke koje mu se upućuju na socijalnim mrežama kako “skrnavi islam” i kako treba “gorjeti u paklu”. Nisu rijetke niti otvorene prijetnje da ga treba ubiti.
Sliježe ramenima. Ponekad, priznaje, čini mu se doista da se bori protiv vjetrenjača mržnje i predrasuda. Ali i usprkos tome je uvjeren kako će se i islam, “ako je Božja volja”, reformirati i modernizirati. To je uvelike povezano i sa onim što se govori i propovijeda u drugim džamijama, ali još više sa gospodarskim rastom i blagostanjem u arapskom svijetu: “Gledajte, ako imate posao i budućnost, onda vas se jednostavno ne tiče tko je s kim u krevetu”, zaključuje sa smiješkom.
freshpress.info
