Tragedija u Jablanici: Refleksija na sistem odgovornosti i hitne situacije
U Bosni i Hercegovini, tragedija koja se odigrala u Jablanici nakon obilnih padavina, predstavlja ne samo prirodnu katastrofu, već i ozbiljno pitanje o odgovornosti institucija. Naime, 19 ljudskih života izgubilo je svoju vrijednost zbog problema koji su se nagomilavali mjesecima, ako ne i godinama. Ova situacija, u kojoj je aktivacija klizišta uslijed sumnjivog rada kamenoloma, razotkrila je slabosti sistema, ali i neodgovornost nadležnih vlasti. Nakon dugogodišnjeg ignorisanja upozorenja i prijetnji, tragedija je postala realnost koja će ostaviti trajne posljedice na zajednicu.
Žrtve ove katastrofe nisu samo brojevi. Oni su roditelji, prijatelji, članovi zajednice koji su živjeli u svojim domovima, stvarali uspomene i gradili budućnost. Selo je praktično zbrisano, a porodice su ostale bez svega što su decenijama gradile. Njihova bol je dodatno pojačana činjenicom da su humanitarne organizacije i volonteri stigli na teren brže od same reakcije institucija, pružajući potrebnu pomoć onima kojima je najviše trebala. Također, ovo je pokazatelj nevjerovatne solidarnosti među ljudima, koji su i u najtežim trenucima spremni da pomognu jedni drugima. Kroz različite akcije prikupljanja pomoći, volonteri su pokazali snagu zajednice, dok su institucije ostale u zapećku.
Odgovornost vlasti i neefikasnost institucija
Jedno od ključnih pitanja koje se nameće jeste: gdje je bila Vlada Federacije BiH? Zašto je odgovornost preuzela civilna društva i humanitarne organizacije, a ne institucije koje su zadužene za zaštitu građana i hitne situacije? Ova situacija je još jednom potvrdila tezu da su mnoge institucije u zemlji u stanju stagnacije, a često i pasivnosti kada je u pitanju pravovremeno djelovanje. U trenutku kada bi trebali biti najaktivniji, institucije su se povukle u tišinu, ostavljajući građane da se sami bore sa posljedicama. Ovakvo ponašanje vlasti dovodi do pitanja o legitimitetu i efikasnosti samog sistema koji bi trebao štititi svoje građane.Osim toga, postavlja se pitanje ko je dozvolio rad kamenoloma bez nadzora? Da li su izdavane dozvole bez adekvatne procjene rizika? Ova pitanja zahtijevaju hitne odgovore, kao i odgovornost onih koji su umiješani u potencijalno koruptivne prakse. Nažalost, čini se da u Bosni i Hercegovini postoji ustaljen obrazac prebacivanja odgovornosti, gdje se umjesto rješavanja problema, nastavlja s političkim prepirkama i ignoriranjem stvarnosti. Ovakva situacija može dovesti do daljnjeg gubitka povjerenja građana u institucije, što je opasno za demokratiju i stabilnost zemlje.
Uporedba s regionom: Gdje je naš glas?
Tragedije u drugim dijelovima regiona, poput Sjeverne Makedonije ili Srbije, pokazale su da građani imaju snagu i volju da se bore za svoje pravo na pravdu. Nakon tragedije u Kočanima, hiljade građana izašle su na ulice, tražeći istinu i odgovornost. U Srbiji, studenti i aktivisti organizovali su proteste zbog institucionalnih propusta. Međutim, u Bosni i Hercegovini, tišina i pasivnost dominiraju. Mediji su brzo zaboravili na Jablanicu, a društvo nije uspjelo artikulisati pritisak kakav bi mogao natjerati vlasti na akciju. Ova pasivnost je porazna i ukazuje na kolektivnu apatiju prema tragedijama koje se svakodnevno dešavaju.Kao da smo se navikli na činjenicu da se nesreće dešavaju, da odgovorni ostaju nekažnjeni, a žrtve zaboravljene. Ovaj fenomen postavlja ozbiljna pitanja o stanju društva u cjelini i o tome kako možemo promijeniti ovaj obrazac ponašanja. Mnogi se pitaju: gdje su naše granice tolerancije? Šta nas može pokrenuti da reagujemo? Ove refleksije odražavaju duboku zabrinutost za budućnost, jer tišina može voditi samo ka još većim tragedijama.
Put naprijed: Mogućnosti za reforme i promjene
Jedna od najvažnijih lekcija koju možemo izvući iz tragedije u Jablanici jeste nužnost reforme postojećih sistema upravljanja rizicima i hitnim situacijama. Hoće li ova tragedija postati okidač za promjene? Očekujemo da će se konačno početi razmatrati ozbiljne reforme koje će osigurati da se ovakve situacije ne ponove. Treba stvoriti jasne protokole za hitne situacije, kao i osnovati funkcionalan fond koji će biti dostupan za brze reakcije u katastrofama. Također, važno je uključiti građane u procese donošenja odluka kako bi se osiguralo da njihove potrebe budu uzete u obzir.Bez obzira na to koliko se činilo da je situacija beznadežna, imamo priliku da iz ove tragedije izvučemo pouke koje će pomoći u oblikovanju bolje budućnosti. Naša zajednica mora biti jača, a odgovornost prema vlastitoj sigurnosti i sigurnosti drugih mora biti prioritet. Kako bismo to postigli, potrebno je da se svi uključimo u rješavanje problema, bez obzira na to koliko mali čini se naš glas. Uloga građana je ključna, jer samo zajedničkim djelovanjem možemo stvoriti pritisak na vlasti da djeluju odgovorno i transparentno.
Na kraju, tragedija u Jablanici nije samo podsjetnik na ranjivost naše zemlje pred prirodnim katastrofama, već i na potrebu za kolektivnom odgovornošću prema onima koji su pogođeni. Vrijeme je da preuzmemo odgovornost i stvorimo sistem koji će štititi sve nas, a ne samo odabrane. Naša budućnost zavisi od naših današnjih odluka i postupaka.
