Svaki dan izgovaramo “Subhanallah”. U namazu: “subhane rabbijel ‘azim, subhane rabbijel e’ala”, poslije namaza… To je jedan od najčešćih zikrova, i s tim zikrom počinju i drugi zikrovi: “subhanallahi ve bi hamdihi”, i tako dalje. Njegovo ponavljanje govori o njegovoj vrijednosti. Ako upitamo prosječnog muslimana, odgovoriće nam da subhanallah znači “slavljen neka je Allah”. Međutim, stvarno značenje riječi subhanallah ne možemo iskazati u jednoj ili dvije riječi. Pogledamo li Kur’an, vidjećemo da Allah dželle šanuhu te riječi često koristi u kontekstu negiranja onoga što Mu ne priliči, a što Mu pripisuju neznalice i mnogobošci. Pa kad kažu, neuzubillah, da Allah ima dijete, Allah dželle šanuhu kaže: “Subhanallahi ‘ama jusifun – Slavljen neka je Allah i visoko iznad onoga što mu pripisuju.”
Riječ “subhanallah” u stvari znači: Allah je savršen i čist od onoga što Mu pripisuju, od raznih manjkavosti i nepriličnosti, od svojstava koje ne priliče Gospodaru svjetova. Negiranje bilo kakve manjkavosti, nedoličnosti u Allahovim uzvišenim svojstvima. To je pravo značenje ove riječi. Mi u stvari na taj način potvrđujemo Allahovu savršenost i potpunost Njegovih svojstava, i iskreno vjerovanje u njih.
Hfz. Fahrudin ef. Haseljić
Subhanallah je izraz koji muslimani koriste za veličanje Allaha Uzvišenog. U Kur’anu se najčešće koristi poslije prenošenja uvreda na Allaha od strane nevjernika. Na primjer, kada nevjernici uvrijede Allaha i kažu da ima dijete, Allah odgovara: “Subhane! – Uzvišen je On!” jer to je optužba.
Kada čovjek uđe u nevjerstvo, nema osjećaja za svog Gospodara. Može da kaže o Njemu grozne riječi. Jedne prilike sam s jednim nemuslimanom čitao o Allahovom stvaranju Adema i Have, pa je rekao: “Allaha je iznenadilo to što je Adem pojeo tu voćku, nije na to računao, pa je požalio što ga je stvorio te ga je poslao na Zemlju.” Ovo je opis koji je nedoličan Gospodaru svjetova. Allah zna budućnost, ne može požaliti! Ne dolikuje da tako opišeš Gospodara.
Takođe i o poslanicima mogu reći stvari od kojih se vjernik grozi. Musliman kada čuje ime bilo kojeg od poslanika, osjeća poštovanje, sve ih cijeni. Musliman koji uvrijedi bilo kojeg od poslanika, više nije musliman. Čovjek koji opsuje Isusa, alejhi selam, postaje kjafir, nevjernik. To izvodi iz naše vjere. Dok u drugim religijama može se naći u samim njihovim svetim knjigama vrlo čudni opisi božijih poslanika: da su spavali sa snahama, ćerkama, da su ubili, bogohulili… Da su se hrvali s Bogom. Dok muslimani imaju poseban osjećaj kada se radi o poštovanju Allaha i Njegovih poslanika.
Adnan Mrkonjić, prof. n-um
