Nedavno sam prisustvovala jednom događaju koji je na mene baš ostavio traga i podstakao me na razmišljanje. Naime, dok smo klanjali akšam-namaz, žena koja je klanjala ispred mene gađala je tespihom dijete koje je trčkaralo ispred. Nisam odmah shvatila o čemu se radi, nego tek nakon što se završio namaz čula sam majku dijeteta kako govori toj ženi: ”Pa zar morate biti tako drski, gađate dijete tespihom?” Prostor koji je bio ispred safa je zaista prostran, za razliku od drugih džamija, tako da u tom smislu dijete nije moglo zasmetati klanjačima.
Ne bih sada željela voditi polemiku o tome da li se djeca smiju ili trebaju voditi u džamiju, da li smiju trčkarati ispred i slično, ono što želim da kažem jeste ovo: GDJE NAM JE RAHMET? Zaista ovo nije mala stvar, niti je ovo sunnet Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, na kojeg se pozivamo, a tako smo nekada daleko od njega.
Zabolio me odgovor ove žene koja je uzvratili ovoj majci rekavši joj: ”Pa što ga dovodiš u džamiju?” Ono u smislu smeta, što će tu!
Allahu dragi, odakle nama pravo na ovakvo ponašanje?! Zar se na ovaj način trebamo odnositi prema majkama koje su svoje dijete dovele u Allahovu kuću, a nisu ga odvele u kafanu, niti neko nemoralno mjesto?! Zar na ovaj način da dijete bude udaljeno od džamije, pa da više nikada ne poželi da dođe u nju, svojevoljno?!
Zar na ovaj način da se prave rane na srcu majkama?!
Ukoliko vam nekada nije jasno kako postupiti u nekoj situaciji ili konkretno u ovoj vratite se na sunnet Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Poznat nam je primjer ashaba koji je izvršio nuždu u džamiji, pa kada su ga ashabi počeli napadati zbog toga on je rekao da ga puste. Tek nakon što je završio Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mu je pojasnio propis i da nije dozvoljeno činiti slične radnje u džamiji. Šta mislite, da li je od sunneta Allahovoga Poslanika gađati dijete nečim, a još smo u namazu?!
Zamislite da je ova žena nanijela povredu ovom dijetu kakve bi dove ova majka upućivala protiv nje?! Kaže Allah Uzvišeni za našega uzora: ”a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107)
Hfz. Senita Smajić n-um
Najnovije
