Mlada magistrica logopedije Nejra Bajrić Hidić u svojoj posljednjoj objavi na društvenoj mreži Facebook ‘bocnula’ je mnogo roditelja.
Naime, Bajrić-Hidić je razočarana ubog komentara jedne mlade buduće mame koji je zabrinuo odlučila je skrenuti pažnju na „neke važne stvari“.
Prenosimo njenu objavu:
Dragi roditelji i svi Vi koji ćete to ako Bog da postati,
Razočarana i zabrinuta zbog komentara jedne mlade buduće mame na temu koja me odavno okupira i jako zabrinjava, osjetila sam potrebu i odgovornost da ispred svoje struke i svog zvanja skrenem pažnju na neke važne stvari:
– Nije istina da sadržaji sa TV-a i ostalih medija ne utiču negativno na razvoj djeteta
– Nije istina da će dijete prije progovoriti ako je izloženo istim sadržajima
– Nije istina da je dijete pametnije i “bistrije” od druge djece ako “sve zna na mobitelu”
– Nije istina da postoji “edukativan” crtani film za dijete koje ima 1 ili 2 godine
– Nije u redu ako dijete ima 2 godine i ništa ne priča (pustite priče “i amidža mu je progovorio sa dvije godine”)
– Nije u redu da ne možete nahraniti dijete ili mu odsjeći nokte bez da mu pustite crtani film
– Nije u redu da dijete provodi sate i sate držajući mobitel u rukama neznajući da je gladno i žedno i neznajući kako da to zatraži od Vas
– Nije u redu da dijete udara sebe, Vas i baca stvari kada mu oduzmete mobitel
– Nije u redu da dijete progovori na engleskom jeziku i da to smatrate njegovom nadarenošću
– Dijete od 3 godine (uzrast nasumično odabran) ne mora znati slova abecede a kamoli engleskog alfabeta
– Dijete od 3 godine ne treba gledati crtani film dok Vi spremate ručak ili pijete kafu sa prijateljima
– Dijete od 3 godine ne mora imati mobitel zakačen na Vaše sjedište u autu da bi bilo mirno tokom vožnje
– Dijete od 3 godine mora imati potrebu i želju da komunicira s Vama i sa vršnjacima, da se igra i da istražuje svijet oko sebe, stoji u objavi.
Na kraju je poručila istim da potpuno razumije kako svi žele najbolje svojoj djeci, posebno ono što oni nisu imali tokom svog djetinstva, ali da nikako ne smiju pretjerivati.
Bolje bi bilo da se potrudite priuštiti im djetinstvo što sličnije vašem. Što više razgovora s djecom, priča, igranja u prirodi, blatnjavih ruku i nogu, razvijanih koljena. Nemojte raditi ono zbog čega ćete se kasnije možda kajati i nemojte reći da vam niko nije rekao. Djeca sve kasnije progovaraju, sve manje pričaju, sve manje trče i skaču, sve manje se igraju a sve više trebaju pomoć logopeda i drugih kolega. Kada me pitaju: „ima li posla?“, uvijek kažem: „Ima, nažalost“ piše hayat
