“Zdravlje je najveće bogatstvo” – izreka je koju svi znamo, ali u ovom užurbanom svijetu to često i olako zaboravimo. Svjedoci smo da je sve više ljudi koji su nezadovoljni svojim poslom, karijerom, platom, stambenim pitanjem, pa iako su zdravi, ne osjećaju se sretno, zahvalno i bogato.
Priča o Mahiri i Esedu Ahmišu iz Sarajeva mogla bi to promijeniti i pokazati šta znače zdravlje, ljubav, poštovanje i žrtva.
Naime, nakon samo godinu braka Esedu je ustanovljena neizlječiva bolest multipla skleroza. Međutim, taj šok i teška dijagnoza još više su zbližili i ojačali ovu mladu porodicu.
“Upoznali smo se na mevludu u džamiji. Ništa nije bilo planirano, to je jednostavno bila sudbina. Trebao je doći drugi efendija, ali nije mogao. Onda je došao Esed. I to je to. Bila je to ljubav na prvi pogled”, kaže nam Mahira. Nakon 10 mjeseci veze Esed ju je zaprosio i ona je pristala.
Prva godina braka bila je čarobna, dobili su kćerkicu Sumeju, a onda ih je udarila realnost života. Esad se nije dobro osjećao, bio bje stalno umoran, trpio je bolove, a jedan dan nije mogao ustati iz kreveta. U klinici su mu nakon temeljitih pretraga dijagnosticirali multiplu sklerozu.
“Bili smo u šoku, naravno, nekoj vrsti neizvjesnosti. Esed je pomislio da ću ga ostaviti. Čak, dok me držao za ruku u bolnici, rekao mi je: ‘Ako želiš, možeš me ostaviti’. Naravno, rekla sam mu da ga zbog bolesti nikad ne bih ostavila. I zaista, nisam nikad ni pomislila”, priča nam Mahira.
Njihov život promijenio se iz temelja, a dvije godine poslije uspostavljanja dijagnoze Esed je bio u kolicima. Sada je stopostotni invalid, ne može sam jesti, piti, brijati se, ići u WC, teško izgovara riječi, ali nije klonuo duhom.
“Naša svakodnevnica je ponekad teška, ali uz dobru organizaciju, sve se može. Prije mi nije niko pomagao, sad tu uskoče djeca i po potrebi moja mama. Prije je bilo puno teže. Mala djeca su veća obaveza. Ali sam sve stizala radi njih”, objasnila je.
Danas imaju dvoje djece, uz kćerku Sumeju dobili su i sina Imrana. Mahira kaže kako za sve snagu pronalazi u vjeri.
“Snagu pronalazim u vjeri i u nadi u bolje sutra. U dovi, u osloncu na Boga. Znam da je to moja sudbina, zadatak od Boga i ja sam odlučila uraditi ga na najbolji mogući način”, kazala je Mahira.
Kaže kako i danas ima teških trenutaka, ali ona ne odustaje.
“Bude teško, ovo je nepredvidiva i jako teška bolest. Ali nikad nisam pomislila odustati. Niti ću. Ja ne odustajem”, odlučna je Mahira koja nam je za kraj otkrila i svoje želje.
“Želja mi je da Esed ozdravi. Da djeca završe fakultet i da budu zdravi i uspješni ljudi. Da skupa odemo na Umru, ali i da nekad odemo na jedno putovanje gdje bismo se samo odmarali”.
crna-hronika
