Uspomena na Eseda živjet će kroz Mahiru i njihovo dvoje djece, ali i kroz knjigu koju je ona odlučila napisati.
Ljubavna priča bračnog para Ahmiš, Eseda i Mahire, dobro je poznata svima.
Požrtvovanost, ogromna ljubav, snaga i volja za životom trajale su od prvog dana njihove ljubavi, pa sve dok Esed nije preselio na bolji svijet prije nekoliko dana.Mahira će, kao što je bila za njega tu svih godina njihovog braka, biti i poslije njegove smrti. Svog dragog Eseda i trenutke s njim nikada neće zaboraviti.
Kako je za Hayat.ba ispričala, u pamćenju će joj ostati samo lijepe i smiješne stvari.
Uvijek ću se sjećati lika moga Eseda, njegovog insanluka. Ja sam i dalje Esedova Mahira, on je i dalje moj Esed i to će tako biti zauvijek, ne znam da li će ikada iko to moći promijeniti. Ostat će mi njegove riječi, navike koje smo imali zajedno. Trudit ću se da to na djecu prenesem. Sjećat ću se naših putovanja, zaista smo dosta toga obišli. Umra, Hadž… Ostat će to njegovo “Bebo, volim te”. Uvijek mi je tepao i zvao me bebo i ljubavi – prisjeća se ona.
Govori da je poslije Esedove smrti jako teško, ali se ona i djeca trude da budu dostojanstveni i hrabri. Djecu je od samog početka učila da će nekad doći do toga.
Pripremala sam ih polako, blagim riječima. Oni su to tako stoički podnijeli. Mnogo sam ponosna i na svoju Sumeju koja ima epilepsiju, i na Imrana. Isplaču se, bude teških momenata, ali zaista to dostojanstveno nose – govori Mahira.
Video na kojem njihov sin Imran uči dovu na mezaru svog babe potresao je i rasplakao sve. Mahira priča da mu je rekla da je uredu da se isplače i olakša dušu, ali njegov otac nema koristi od toga.
Rekla sam mu: “Ti si svom babi valjao dok je bio živ, a sad mu pokaži da si jak. Takva sam, znam da je sve dragi Allah odredio. Učim i njih tako da razmišljaju. Dostojanstveno da to iznesemo do kraja – kaže.
Mahira je odlučila u Esedovo ime uplatiti sadaku i nahraniti gladnu djecu u Ugandi.
Preko Facebook grupe Islam moja vjera, čiji članovi su nas poslali na umru željeli smo da u njegovo ime i za njegovu dušu nahranimo tu djecu. To je velika i trajna sadaka koja će doprijeti do Eseda. On ima svoju djecu, ima svoju Mahiru koji će za njega učiti i doviti dok je dunjaluka. Njemu od učenja nikada neće ništa faliti, i sve mu je proučeno, što od nas, što od njegovih prijatelja. Željeli smo trajnu sadaku. Osim toga Esed i ja imamo bunar u Africi – govori.
Najveća podrška u ovim teškim trenucima su joj djeca, majka, prijatelji. Zahvaljuje se svima koji su je zvali, došli, pisali joj.
BiH je uz mene. Ne znam odakle me sve nisu ljudi zvali – kaže ona za naš portal.
Svoje uspomene na život sa Esedom prenijet će na papir. Kao trajni trag njihove ljubavi i inspiraciju drugima napisat će knjigu.
Imala sam uvijek nijet da prikažem taj način života, tu borbu, da nije kraj i da budemo mnogim drugima inspiracija. Posebno da oni bolesni znaju da ne trebaju odustati. I ne samo bolesni, nego i drugi koji imaju iskušenja da znaju da je to dunjaluk i izazov neki. Imam osjećaj da sam samo malo prikazala koliko toga samo ima, i da se zna da to nije lako ali da je izvodivo. Puno treba sabura, odricanja, ali da je itekako moguće uz volju, ambiciju, želju. U knjizi ću prikazati sve, od početka, od dana kada smo se upoznali, pa sve do njegovog preseljenja. Objavit ću detalje za koje niko nikada nije čuo, pa ni djeca moja, jer dosta toga sam od njih krila – najavila je Mahira.
