Život nekad zna biti zaista surov, a nekad pak zna da piše i najljepše bajke.
Tu sreću imali su 47-godišnja Manal Rawaeh i njen 18-godišnji sin Bilal Batous koji su svoju sreću morali da potraže u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje su emigrirali 2015. godine iz Sirije.
Zbog rata koji bukti u toj zemlji njih dvoje su prije šest godina pobjegli iz svoje rodne zemlje i sreću potražili daleko od kuće.
Nedavno su se upisali na koledž u Nottinghamu gdje su skupa upisali studije na istom odsjeku.
Zastrašujuće je ono što se dešava u Siriji… – prisjeća se Manal, koja je radila kao laboratorijski tehničar u jednoj lokalnoj bolnici.
Mnogo je bilo mrtvih. Znalo se desiti da u toku smjene moramo u mrtvačnicu odvesti i po dvadeset osoba. Četiri godine je trajala ta tortura koju ja i moj sin nismo mogli podnijeti i odlučili smo da napustimo zemlju – dodaje Manal koja će sada priliku za usavršavanje imati sa svojim sinom.
Sjedimo li jedno pored drugog na predavanjima? Naravno! Hemija joj ide od ruke pa mogu mnogo toga naučiti – kroz smijeh priča Bilal, presretan što skupa sa majkom kreće na studije.
Bilalov engleski je bolji od mog pa mi, zapravo, pomaže više nego ja njemu – iskrena je njegova majka.
Neposredno pred njihov odlazak iz zemlje, jedna granata je pala na stambeni kompleks u blizini njhove zgrade nakon čega su i definitino odlučili da je vrijeme za odlazak.
Ta odluka se ispostavila i više nego ispravnom i sada su njih dvoje pred novim životnim izazovima piše hayat
