Desilo se to dva puta ove sedmice, i obje su bile žene. Svako bi trebao imati više stila, ali žene- naručito žene- bi trebale biti pametnije.Prošle sedmice sam bio u apoteci kad mi je prišla jedna poznanica.“Matt! Kako su mališani?“„Odlično! Baš su dobro, hvala na pitanju.“„Drago mi je. A kako vam je supruga? Jel’ počela raditi?“„Pa, naporno radi kući, brinući se o djeci. Ali nije još krenula na posao, ako na to mislite.“„Oh, to mora da je zabavno!“„Zabavno? To je jako naporan posao. Koristan, da. Zabavan? Ne uvijek.“To nije bilo direktno (in-your-face). Bilo je samo blago drsko i potcjenjujuće ljubazno.Drugi incident se desio danas u kafiću. Počeo je na sličan način: prijateljski razgovor o mojim bebama. Razgovor je ubrzo promijenio ton kada me ta poznanica iznenada upitala:„Onda, hoćel’ vam žena za stalno ostati kući?“„Za stalno? Pa, u doglednoj budućnosti će se puno radno vrijeme brinuti o djeci, da.“ „Da, mome je sada 14 godina. Ali sam imala i karijeru sve to vrijeme. Ne mogu zamisliti da sam mama-domaćica. Bila bih jako razdražljiva. [osmjehivanje] Šta ona RADI cijeli dan?“„O, apsolutno sve. Šta vi radite cijeli dan?“„…Ja? Ha! Ja RADIM!“„Moja žena nikad ne prestaje s radom. A trenutno je poslijepodne, a mi smo ovdje u kafiću. Siguran sam da bi moja žena voljela sjesti i popiti kafu. Super je napraviti pauzu, jel’ tako?“Razgovor je završio s manje ljubaznosti nego na početku.Vidite, ne osuđujem žene koje rade izvan kuće. Znam da su mnoge na to primorane jer su samohrane majke, ili jednostavno nemaju dovoljno prihoda za potrebe porodice. Ili jer jednostavno žele raditi. Uredu. Također znam da većina „poslovnih“ žena nisu nepristojne, naduvene i samozadovoljne, kao ove dvije koje sam nedavno sreo.Ali ne želim pjevati Kumbayu sad. Želim razdrmati naše nazadno, materijalističko društvo i reći „DRUŠTVO, dođi sebi!“
Ovaj razgovor bi trebao biti suvišan. Ne bih trebao objašnjavati zašto je suludo da iko- naročito druge žene- gaje takav prezir i neprijateljstvo prema mamama domaćicama. (“stay at home” mothers). Jesmo li zaista tako plitki? Jesmo li zaista tako zbunjeni? Jesmo li baš mi prva kultura u historiji čovječanstva koja ne shvaća važnost i ozbiljnost majčinstva? Pagani su obožavali Majčinstvo i od toga napravili božanstvo. Mi smo otišli u drugom smjeru; majčinstvo tretiramo kao bolest i neku prepreku.Ljude koji se u potpunosti predaju zamornom, nezahvalnom i jako važnom poslu odgajanja djece bi trebalo staviti na pijedestal. Trebali bismo ih poštovati i diviti im se kao što se divimo raketnim naučnicima i ratnim herojima. Te žene rade nešto što je i prelijepo i komplicirano i teško i zastrašujuće i izvor radosti i što je bitno. Štagod da rade, one RADE nešto, a naša civilizacija OVISI o tome da to RADE dobro. Ko još može reći takvo nešto? Koji to posao ima takve posljedice?Istina je- majčinstvo nije „posao“. Posao je nešto što radiš dio dana i onda prestaneš raditi. Dobijaš platu. Imaš sastanke sindikata, beneficije i odmore. Ja sam imao puno poslova; ništa spektakularno i mistično. Ne razumijem zašto uzdižemo „zaposlene“ i dajemo im sveti status. Odakle nam to? Iz Komunističkog manifesta?Imati posao je nužnost za neke- za mene je tako- ali to nije oslobađajuće ili izvor moći. Štagod da vam je posao- vi ste potrošni. Vi ste jedan broj. Vi ste kalkulacija. Vi ste sluga. Možete biti zamijenjeni, i bit ćete na kraju zamijenjeni. Jesam li previše grub? Ne, ja sam neko ko ima posao. Ja sam realan.
Kad bi majka napustila svoju ulogu majke, cijeli životi bi se u potpunosti promijenili; društvo bi bilo na velikom gubitku. Posljedice te tragedije bi se osjećale generacijama. Kada bi napustila posao kompjuterskog analitičara, bila bi zamijenjena za četiri dana i niko ne bi mario.Da, moja supruga je SAMO majka. SAMO. Ona SAMO donosi život na ovaj svijet i ona SAMO formira i oblikuje i podiže taj život. Ona SAMO upravlja, usmjerava i održava domaćinstvo, dok se brine za djecu koja se SAMO oslanjaju na nju za sve. Ona SAMO uči naše blizance kako da budu ljudi, i kako rastu, ona će ih SAMO učiti o svemu, od morala do manira, od abecede do higijene, itd. Ona je SAMO moj duhovni oslonac i stijena na kojoj je naša porodica izgrađena. Ona je SAMO sve svakome. I društvo bi se SAMO raspalo kad bi ona, i druge majke, podbacile u bilo kojem zadatku koje sam naveo.Da, ona je samo majka. To je isto kao gledati u nebo i reći: „Hej, pa to je samo sunce.“Naravno da ne mogu sve žene biti kući sve vrijeme. Jedno je to priznati; a sasvim drugo to prikazivati kao ideal. Nazvati to idealom je kao tvrditi da je IDEALNO da djeca provode MANJE vremena sa svojim majkama. To je ludilo. Čisto ludilo. To nije ideal, i to nije nepristrasno. Što više jedna majka provede vremena odgajajući svoju djecu, to bolje. Bolje za njih, bolje za njihove duše, bolje za zajednicu, bolje za čovječanstvo. I tačka.
Na kraju, vjerovatno je istina da majke domaćice imaju loših perioda. Ljudi koji rade van kuće imaju takvih perioda, također. Zapravo, postoji mnogo, mnogo poslova koji se uglavnom sastoje od loših perioda, uz malu dozu servilnih aktivnosti. U svakom slučaju, ne želim raspravljati oko toga ko je „zaposleniji“. Izgleda da tako malo cijenimo svoje vrijeme, da smo svoju vrijednost bazirali na tome koliko malo tog vremena imamo. Drugim riječima, idealizirali smo „biti zauzet“ i pomiješali to sa biti „važan“. Možete biti zauzeti, ali nevažni, isto kao što možete biti važni, ali ne i zauzeti. Ne znam ko je zauzetiji, i nije me ni briga. Nije ni važno. Mislim da se može reći da niko od nas nije zauzet koliko mislimo da jesmo; i koliko god da smo zauzeti, to je više nego što bismo trebali biti.U našoj kulturi, mnogo stvari shvatamo pogrešno. Ali kad se sve sabere i oduzme, i kad nam se civilizacija pretvori u prah, najviše ćemo žaliti kako smo se odnosili prema majkama i djeci.
Napisao: Matt Walsh, The Matt Walsh Blog Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
