U vrijeme kada čitav demokratski svijet osuđuje Dodikove ispade mržnje, negiranje genocida i rušenje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, Srbija se formalno pokušava predstaviti kao navodno dobronamjeran komšija.
Maske su danas još jednom pale. U Beogradu se štiti mural sa likom ratnog zločinca osuđenog za genocid, a hapse se dobri ljudi koji tu sramotu pokušavaju ukloniti. Večerašnje okupljanje Beograđana koji žele ukloniti mural pokazuje da u Srbiji još živi ljudskost i iskrena želja za pomirenjem zasnovanom na istini i pokajanju, a ne na lažnoj, licemjernoj dvostrukoj igri kakvu igraju srbijanske vlasti.
Žene heroji koje su prve digle glas protiv sramote i režima zaslužuju hvalu. Ti ljudi su Srbija s kojom možemo i hoćemo graditi budućnost naše regije i odnose među našim državama.
Koristim ovu priliku da se prisjetim danas preminule srebreničke majke, heroja, borca za istinu i pravdu, Hajre Ćatić. Rahmet joj duši i neka joj je lahka bosanska zemlja.
Možda, kada jednog dana u Srbiji vlasti budu odavale počast Hajri Ćatić, a kreatore genocida stavljali na zasluženi stub srama, tada i povjerujemo u dobre namjere Srbije.
Do tada, ostaje nam da se borimo za svoja prava, istinu i državu uprkos silama tame koje dolaze i iz Srbije. Naše namjere su časne, o namjerama Srbije najbolje govori mural kojeg štiti policija ove države.
Ni ovakvo vodstvo Srbije ne treba prezirati, treba ih žaliti što nemaju ni trun ljudskosti, snage i hrabrosti da pogledaju istini u oči. Nama oči više zamazati neće. Piše: Nermin Nikšić