Moje ime je Rahima i dolazim iz sjevernog dijela Mađarske. Kada sam prvi put čula za islam u srednjoj školi, to je bilo u historiji, jer je Mađarsku okupirala Turska prije 150 godina, to su bili neki od mojih prvih kontakata s tom vrlo nepoznatom religijom.
Kasnije sam išla na koledž na studij molekularne biologije i upoznala mnoge studente iz inozemstva, uključujući i muslimane. Uvijek sam se pitala zašto su muslimani tako ponosni, jer su muslimani, to bi se moglo odmah primijetiti kod njih, a da se ne izgovori njihovo pravo ime. Bila sam odan katolik, ali uvijek sam imala nekih sumnji u svoju vjeru, nije mi se činilo da je to najčišće kao što se zapravo pojavilo.
Primjerice, često sam se pitala kako je Bog mogao imati sina, a za mene je čitav pojam trojstva bio nešto u što čvrsto vjerujem. Imala sam priliku na večeri s prijateljima sjesti i on je počeo učiti ezan. Moja vrlo dobra prijateljica tražila je da je snimim na diktafon, ali htjela sam to poslušati do kraja.
Nešto me je u tom trenutku duboko dirnulo. Ne znam zašto sam tog ljeta odlučila pročitati Kur’an. Slušala sam arapski i Kur’an na arapskom, a zatim sam slušala engleski prijevod. Puno sam razmišljala o islamu i čitala sam puno knjiga. Samo sam ga upijala iz dana u dan.
Nakon dva mjeseca i puno razmišljanja, odlučila sam preći na islam, to je bila moja konačna odluka. Rekla sam svojoj dvojici prijatelja šehadet. Roditeljima sam usadila vjeru, priču o porodici i kulturu, a majku je posebno pogodilo to što sam učinila. Skuhala mi je jelo od svinjetine da mi ne bi pošlo za rukom da pređem, ali nije uspjela. Danas sam ponosan musliman
Foto: ilustracija
svjetlo-dunjaluka.com
