Teški dani su za dvadesetogodišnjeg Omara, iz Pakistana. Zatekli smo ga sa drugom na ručku. U decembru, na travi, na Željezničkoj stanici. Jede ono što je sam kupio, također prodavajući maramice.
“Nemam budućnost. Nemam ni sreću. Samo me loša sreća prati. Nemam nikakvu školu, nisam obrazovan, nemam posao, nemam novac, nemam lijepu odjeću, gdje god dođem – otjeraju me. Kakav je ovo život”, pita se Omar, Pakistan.
Bio je u Albaniji i Crnoj Gori. Kaže da je proživio pakao, od Bosne i Hercegovine je više očekivao, jer je kaže musliman, a ovdje živi mnogo muslimana, mislio je da će mu pomoći.
“Ali nisu. Dođem u hostel, kažu mi – ti si migrant, odlazi. Odem na autobusku stanicu, u park, u trgovinu, otjeraju me. Nigdje nisam dobrodošao. Izvinjavam se jer mi nije lijepo u vašoj državi”, ističe on.svjetlo-dunjaluka.com
