Životna priča Sumeje Zahirović sliči mnogim i u Bosni i Hercegovini, kao i dijaspori.
Ali se i razlikuje.
Sumeja ne samo da je uspjela.
Ona napreduje, ide u neistražena područja medicinskih nauka koje je predano studirala, ali je i svjesna početaka i obaveza koje je duboko utkala u sebe.
Rat nas je zatekao u Hrvatskoj…
Zovem se Sumeja Zahirović i odrasla sam u imamskoj porodici. Rođena sam u Libiji, sticajem babine karijere kao prevodioca arapskog jezika. Ubrzo se prebacujemo u Hrvatsku, opet radi babinog posla, gdje provodimo narednih 10 godina. Tu nas je zatekao rat. Pošto je babo radio i kao imam u istom gradu, bili smo dosta uključeni u rad sa humanitarnim organizacijama za pomoć izbjeglicama iz Bosanske posavine. Nakon toga nas put vodi u Kuvajt, gdje provodimo naredne četiri godine. Tu sam počela srednju školu, koju po povratku iz Kuvajta, završavam u Sarajevu. Tu ujedno i počinjem fakultet medicine. Ukupno sam provela 3 godine u Sarajevu, koje su bile dovoljne da ga zauvijek smatram svojim i da on mene usvoji – kreće Sumeja svoju životnu priču.
Sarajevo je, kaže, mjesto gdje je započela svoj rast i kao “insana, vjernika i prijatelja”.
Tu sam završila (I očistila!) prvu godinu medicine, nakon čega upisujem studije medicine nanovo u Kataru, na prestiznom Weill Cornell Medical Collegeu, čiji je osnivač Qatar Fondacija i Weill Cornell Medical College iz Njujorka.
Nisam dobila nikakvu stipendiju, već sam aplicirala i dobila skoro 100 postotni kredit od Qatar Fondacije.
Ovo “skoro” je ipak bila pozamašna suma novca i roditelji su se libili nositi se finansijski sa mojim troškovima školovanja.
Tada je moj brat odigrao historijsku ulogu o osokolio sve da se usudimo na ovaj podvig, uvjeravajući nas da ćemo se već snaći za novac i za otplaćivanje kredita.
Ne bih ovo pisala da nije njega…
I zaista, ostatak troškova studiranja su plaćali roditelji neko vrijeme a kad su se troškovi pojačali, plaćanje je preuzeo jedan divni prijatelj mojih roditelja, Sirijac.
Zbog njega se i ja trudim pomagati drugim studentima, i svaki put kada pomislim na tog čovjeka, rasplačem se”, govori Sumeja dalje, s primjetnim grčom.
Ističe da nema dovoljno riječi da opiše zahvalnost.
Da mu se svako dobro mnogostruko vrati – uspijeva izustiti.
Studij je uspješno završila i odmah aplicirala specijalizaciju interne medicine u Nju Džerziju.
Amerikanci prepoznali talent
Naravno, specijalizaciju je dobila bez ikakvih problema.
Prepoznajući njene sposobnosti i talent, Amerikanci su joj dodijelili i subspecijalizaciju iz reumatologije.
Obavila ju je u saveznoj državi Virdžinija.
Studirala sam medicinu jer nosim gene svojih roditelja – vazda džomet, vazda nekom nešto izdašno pomažu.
Uz to me i nauka o insanu fascinirala. Reumatologija me privukla kao relativno mlada branša medicine, koja otkriva fascinantne detalje mehanizama teških bolesti da bi pomogla pacijentu sa krajnjim proizvodom – lijekom.
Trenutno predajem medicinu na svom starom fakultetu u Dohi i uživam u interakciji sa studentima i kolegama. Ubrzo ću početi i sa radom sa pacijentima a radim i na istraživanju iz reumatoidnog artritisa.
Vratila sam se u Dohu da bih otplatila dug, i monetarni i moralni, jer osjećam se dužnom da vratim zemlji koja me je lansirala u svijet.
Katar je fenomenalna zemlja koja se stvarno trudi da njeni stanovnici napreduju i stalno se preispituje kako to može još bolje. Primjera radi, u znaku kampanje za zdravlje u zemlji gdje su vrućine jake većim dijelom godine, pripremaju se parkovi sa klimatiziranim trkaćim stazama.
Oni mogu ali i hoće”, “veze” dalje Sumeja.
Kada razgovaramo o Bosni i Hercegovini, nastoji obuzdati emocije i biti pragmatična.
Upitana da li sebe vidi u politici, ona bez oklijevanja daje negativan odgovor – ne bi!
Nisam tog kova – jednostavno odgovara.
Umjesto toga, sebe vidi na mjestu nekoga ko bi individualno radio s ljudima i polako mijenja njihovu svijest.
No znam ljude koje bih podržala u političkim vodama – dodaje.
Dobar primjer Japana
Upitana da li se planira uskoro vratiti, daje negativan odgovor.
To, kaže – zasad – nije u planu.
Odgovara mi u Kataru graditi karijeru.
Povratak u BiH nikad nije isključen, jer tu mi je porodica i želim učestvovati u napretku BiH.
No, najprije bih to htjela kada budem dovoljna jaka finansijski. A bit ću, ako Bog da”, kaže Sumeja dalje.
Političarima zamjera što ne misle iskreno, hrabro i strateški, što nisu ujedinjeni…
Politika iskvari ljude. Voljela bih da postoji neki kontinuirani sistem “osvještavanja”.
Na primjer, čitam u Japanu da se zaposlenici mogu srozati sa pozicije direktora do pozicije činovnika ukoliko se pojave znakovi arogancije i neljudstva, piše Politicki.ba.
Voljela bih da naš narod više čita, da ne gubi vrijeme po kladionicama…
Tada bi sebi birao bolje lidere, a prozreo bi truhle, domaće uzurpatore”, zaključuje Sumeja prenosi mahalla
